OSJEĆAJI, SOTONINI POSLANICI

Tako sam sretan da moji osjećaji nemaju značenja. Još sam zahvalniji da oni ne utječu na moje spasenje ili na moj odnos s Gospodinom. Kad neprijatelj dolazi poput bujice pokušavajući me utopiti u depresivnim osjećajima i negativnim mislima, sklon sam kriviti samoga sebe. Svome srcu tada kažem: "Zašto sam oboren, o dušo moja? Zašto sam iznenada zabrinut u duhu? Zašto sam tako nemiran i razdražljiv kad ne želim biti takav? Kakvo sam zlo učinio da zaslužujem takve negativne, depresivne osjećaje?"

Moje negativne, sjetne misli ne dolaze od Boga, dakle, ne moram ih podnositi!

"Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti" (2 Tim 1,7).

Svaki pojedini negativan osjećaj mogu odbaciti znajući da nijedan ne dolazi od Boga. Osjećaji koji nekoga plaše nisu poslani s neba, nego s dna pakla! Oni trebaju biti odbačeni i vezani kroz silu molitve i vjeru.

Bog nam govori: "Nisam vam ja dao te osjećaje straha i sumnje. Naprotiv, dao sam vam duh ljubavi, sile i vlasti." On nas poziva da prekinemo te neželjene misli zarobljavajući ih i dovodeći u pokornost. Ne smijemo dopustiti da naši osjećaji gospodare nad nama. Ne smijemo dopustiti da se zadržavaju i da puste korijene gorčine i sumnje. Moramo doći protiv njih u ime Krista Gospodina i oboriti ih. Zapovjeđeno nam je da tako činimo!

"Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu" (2 Kor 10,5).

Svaki obarajući osjećaj plod je sotonskog sjemena nepouzdanja. To je na djelu stara zmija koja nas pokušava navesti da posumnjamo u Božju vjernost, da posumnjamo u Božju skrb, da posumnjamo u Boga! Te laži sjeme su negativnih osjećaja, a Bog nam zapovijeda da se borimo protiv njih.