POZVANI OD PRIJE STVARANJA

Apostol Pavao kaže za Boga: "…koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu" (2 Tim 1,9).

Svaki čovjek koji je "u Kristu" pozvan je od Gospodina. I svi mi imamo isti nalog: da čujemo glas Božji, da navješćujemo njegovu Riječ, da se nikada ne bojimo čovjeka i da se uzdamo u Gospodina usprkos svakoj kušnji koju možemo zamisliti.

Bog je to obećanje dao svome proroku Jeremiji kad ga je pozvao (vidi Jer 1,1-10). Poput Jeremije, ni nama nije potrebno imati pripremljenu poruku koju ćemo govoriti pred svijetom. On je obećao da će napuniti naša usta svojom Riječi u točnom trenutku kad će biti potrebna. Ali to će se dogoditi jedino ako se pouzdajemo u njega.

Pavao nam kaže da su mnogi pozvani kao propovjednici, učitelji i apostoli i da će svi oni trpjeti iz tog razloga. On sebe ubraja među njih: "…ja sam postavljen glasnikom, apostolom i učiteljem. Zbog toga ovo i trpim" (2 Tim 1,11-12). Kazao je: "Bog mi je dao sveto djelo da ga činim. A s obzirom da imam taj poziv, trpjet ću."

Pismo pokazuje da je Pavao bio testiran kao malo koji propovjednik. Sotona ga je pokušavao iznova i iznova ubiti. Takozvano religijsko mnoštvo odbacilo ga je i ismijalo. Povremeno su ga i oni koji su ga potpomagali ostavili iskorištenim i odbačenim.

Ali Pavao pred ljudima nikada nije bio poražen. Nikada nije pred svijetom bio očajan ili osramoćen. I nikada nije pregorio. U svakoj prilici imao je pomazanu riječ od Boga, upravo kad je bila potrebna.

Zapravo, Pavao jednostavno nije mogao biti uzdrman. Nikada nije izgubio svoje pouzdanje u Gospodina. Umjesto toga, svjedočio je: "…znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana" (2 Tim 1,12). Govorio je: "Svoj sam život u potpunosti predao u Gospodnju vjernost. Živ ili mrtav, njegov sam." I poticao je svoga mladog "sina" u vjeri da čini isto: "Za uzor zdravog propovijedanja uzmi što si čuo od mene u vjeri i ljubavi koja je u Kristu Isusu" (2 Tim 1,13).