RAZUZDANI KRŠĆANI
"Mojsije je vidio kako je narod postao razuzdan – ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima" (Izl 32,25). Ovdje korištena hebrejska riječ za razuzdan je para, a znači "izložiti, odbaciti sva ograničenja, ogoliti". To isto tako znači "nov početak". Izraelci su govorili: "Stvari se ne događaju kao što bi trebale. Umorni smo od ove borbe, umorni od čekanja na Boga. Sad ćemo sami uživati. Van sa starim! Želimo novu slobodu, nov početak – i to sada!"
Golost u Bibliji isto tako znači biti bez štita za bitku. Svaki muškarac koji nije imao štit, smatrao se golim. Ovi Izraelci doslovce su bili goli – skinuli su se i plesali pred zlatnih teletom, ali su isto tako odložili i svoju bojnu opremu.
Možete li zamislite njihove neprijatelje Amalečane koji su gledali ovaj divlji prizor s obližnjih planina? Amalečani su jednom drhtali na sam prizor Izraela. Bog je u njihova srca stavio strah prema svom narodu, ali sad su vidjeli kako Izrael odlaže svoju bojnu opremu i skida svoju odjeću. Amalečani su ih izrugivali i ismijavali: "Pogledajte! I oni su kao mi! Njihov Bog nema snagu. Ne vjeruju mu. Vidite li? Odbacuju sve svoje stroge putove. Čeznu za požudom i igrom upravo kao i svi mi. Kakva svetost! Kakvo licemjerje!"
U tom jednom činu razuzdanosti, Izrael je ponizio svoga Bog u očima bezbožnih. Učinili su da Gospodin izgleda kao da je bez srca, okrutan, nebrižan, bespomoćan. Uprljali su njegovu čast, veličanstvo, svemoćnost. Više nisu bili primjer svijetu.
To je točno ono što mi činimo kad sa sebe skidamo svoj plašt vjere i odbacujemo svako pouzdanje u Boga. Bez djetinjeg pouzdanja u Boga, kršćanin stoji gol pred svijetom, izložen svim sumnjama, strahovima i nevjeri!
Golost u Bibliji isto tako znači biti bez štita za bitku. Svaki muškarac koji nije imao štit, smatrao se golim. Ovi Izraelci doslovce su bili goli – skinuli su se i plesali pred zlatnih teletom, ali su isto tako odložili i svoju bojnu opremu.
Možete li zamislite njihove neprijatelje Amalečane koji su gledali ovaj divlji prizor s obližnjih planina? Amalečani su jednom drhtali na sam prizor Izraela. Bog je u njihova srca stavio strah prema svom narodu, ali sad su vidjeli kako Izrael odlaže svoju bojnu opremu i skida svoju odjeću. Amalečani su ih izrugivali i ismijavali: "Pogledajte! I oni su kao mi! Njihov Bog nema snagu. Ne vjeruju mu. Vidite li? Odbacuju sve svoje stroge putove. Čeznu za požudom i igrom upravo kao i svi mi. Kakva svetost! Kakvo licemjerje!"
U tom jednom činu razuzdanosti, Izrael je ponizio svoga Bog u očima bezbožnih. Učinili su da Gospodin izgleda kao da je bez srca, okrutan, nebrižan, bespomoćan. Uprljali su njegovu čast, veličanstvo, svemoćnost. Više nisu bili primjer svijetu.
To je točno ono što mi činimo kad sa sebe skidamo svoj plašt vjere i odbacujemo svako pouzdanje u Boga. Bez djetinjeg pouzdanja u Boga, kršćanin stoji gol pred svijetom, izložen svim sumnjama, strahovima i nevjeri!