ČOVJEK RAZDIJELJENE DUŠE
Čovjek razdijeljene duše – onaj koji vjeruje da je snaga jednako podijeljena između Boga i sotone – nepostojan je na svim svojim putovima. To objašnjava zašto neki "u vrijeme napasti otpadnu" (Lk 8,13). Oni padaju natrag u strah i ne vide više Božju silnu snagu.
Isus nas je učio da trebamo "bdjeti i moliti da ne padnemo u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo" (Mt 26,41). Duh Božji u vama čezne kako bi vas naučio da se pouzdate u njegovu snagu, ali tijelo traži da se predate strahu. Vjerujem da je to bio strah – ne umor – koji je učenike natjerao da spavaju dok je Isus molio u vrtu. Upravo su čuli vijest da će Isus biti izdan i predan u ruke grešnika, da će Petar postati izdajica, da će se svi sablazniti i razbježati. Iznenada su zaboravili sva njegova čuda, silnu snagu da iscijeli bolesne i podigne mrtve, snagu da umnoži kruh i ribe. Bili su užasnuti što će ih Gospodin napustiti. Zaspali su snom ljudi zle sudbine. Kad nas Isus traži da molimo kako ne bismo pali u napast, zapravo govori: "Molite da se sada naučite uzdati u Božju snagu, umjesto da se morate iznova i iznova vraćati u arenu iskušenja dok ne naučiti lekciju!"
Biblija kaže da Bog zna kako "može izbaviti prave štovatelje iz kušnje" (2 Pt 2,9). Kako? Tako da nas postavi pred paljbu dok iz nje ne izađemo pjevajući: "Veći je onaj koji je u (meni) nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4).
Ne morate se predati kušnji, ali povremeno možete! Čak i najsvetiji ljudi Božji povremeno se predaju. Zbog toga se Bog pobrinuo za posebnu pomoć za one koji padnu. "Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednik" (1 Iv 2,1).
Naš Gospodin nije ni blizu tako ožalošćen našim predanjem kušnji kao time što nismo naučili kako se s time pozabaviti. Više je povrijeđen činjenicom kako se nismo pouzdali u njegovu snagu da će nas izbaviti. Bog nije povrijeđen toliko onim što činimo kao onim što ne činimo. Pobjedonosan kršćanin je onaj čiji život priznaje: "Bog ima kraljevstvo, vlast i slavu zauvijek. Amen!"
Isus nas je učio da trebamo "bdjeti i moliti da ne padnemo u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo" (Mt 26,41). Duh Božji u vama čezne kako bi vas naučio da se pouzdate u njegovu snagu, ali tijelo traži da se predate strahu. Vjerujem da je to bio strah – ne umor – koji je učenike natjerao da spavaju dok je Isus molio u vrtu. Upravo su čuli vijest da će Isus biti izdan i predan u ruke grešnika, da će Petar postati izdajica, da će se svi sablazniti i razbježati. Iznenada su zaboravili sva njegova čuda, silnu snagu da iscijeli bolesne i podigne mrtve, snagu da umnoži kruh i ribe. Bili su užasnuti što će ih Gospodin napustiti. Zaspali su snom ljudi zle sudbine. Kad nas Isus traži da molimo kako ne bismo pali u napast, zapravo govori: "Molite da se sada naučite uzdati u Božju snagu, umjesto da se morate iznova i iznova vraćati u arenu iskušenja dok ne naučiti lekciju!"
Biblija kaže da Bog zna kako "može izbaviti prave štovatelje iz kušnje" (2 Pt 2,9). Kako? Tako da nas postavi pred paljbu dok iz nje ne izađemo pjevajući: "Veći je onaj koji je u (meni) nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4).
Ne morate se predati kušnji, ali povremeno možete! Čak i najsvetiji ljudi Božji povremeno se predaju. Zbog toga se Bog pobrinuo za posebnu pomoć za one koji padnu. "Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednik" (1 Iv 2,1).
Naš Gospodin nije ni blizu tako ožalošćen našim predanjem kušnji kao time što nismo naučili kako se s time pozabaviti. Više je povrijeđen činjenicom kako se nismo pouzdali u njegovu snagu da će nas izbaviti. Bog nije povrijeđen toliko onim što činimo kao onim što ne činimo. Pobjedonosan kršćanin je onaj čiji život priznaje: "Bog ima kraljevstvo, vlast i slavu zauvijek. Amen!"