DVIJE APSOLUTNOSTI
Što dulje živim za Krista, teže mi je prihvatiti laki lijek koji liječi sve probleme. No u mojim vlastitim borbama, otkrio sam veliku utjehu i pomoć u dvije divne apsolutnosti.
Prva apsolutnost: BOG ME STVARNO LJUBI. Bog ne radi na osuđivanju svoje djece, bili oni ljudi neuspjeha ili ne. On je dobar Otac i želi nas samo podići iz naših slabosti.
Kratak uvid u tu ljubav primio sam nedavno dok sam šetao šumom oko našega imanja. Ne jednom zaustavio sam se da promatram ptice koje su letjele amo-tamo, slobodne i zdrave. A onda iznenada, na zemlji preda mnom skakutala je osakaćena mala ptičica. Jako se trudila poletjeti, ali samo se mogla praćakati u prašini. Zastao sam da je podignem. Tada mi je na um pao poznati redak Pisma: "Nijedan (vrabac) neće pasti na zemlju bez Oca vašega" (Mt 10,29).
Jednom sam mislio da ovaj redak glasi: "Nijedan vrabac ne pada na zemlju bez da Otac to ne zna." Ali taj redak zapravo izjavljuje: "… ne pada bez Oca."
Bog je s nama, čak i kad padamo. Otac ne pada u naš grijeh, ali silazi u naše palo stanje. On nas ne napušta na našem putu silaska. Jer, vidite, mi smo taj vrabac.
Ponekad prepoznamo njegovu veliku ljubav tek kad udarimo o dno. Zadobit ćete veliku pobjedu ako se uvjerite da vas Bog ljubi čak i u vašem ranjenom, osakaćenom stanju. Naša snaga obnavlja se njegovom vječnom ljubavi. Samo počivajte u toj divnoj ljubavi. Ne paničarite. Izbavljenje će doći.
Druga apsolutnost: MOJA VJERA JE ONO ŠTO MU NAJVIŠE UGAĐA! "Bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Bog naše pouzdanje računa kao pravednost. "Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,3).
Možda ne razumijem zašto mu je ponekad potrebno tako dugo da posreduje, ali znam da će održati svoju riječ za mene.
Prva apsolutnost: BOG ME STVARNO LJUBI. Bog ne radi na osuđivanju svoje djece, bili oni ljudi neuspjeha ili ne. On je dobar Otac i želi nas samo podići iz naših slabosti.
Kratak uvid u tu ljubav primio sam nedavno dok sam šetao šumom oko našega imanja. Ne jednom zaustavio sam se da promatram ptice koje su letjele amo-tamo, slobodne i zdrave. A onda iznenada, na zemlji preda mnom skakutala je osakaćena mala ptičica. Jako se trudila poletjeti, ali samo se mogla praćakati u prašini. Zastao sam da je podignem. Tada mi je na um pao poznati redak Pisma: "Nijedan (vrabac) neće pasti na zemlju bez Oca vašega" (Mt 10,29).
Jednom sam mislio da ovaj redak glasi: "Nijedan vrabac ne pada na zemlju bez da Otac to ne zna." Ali taj redak zapravo izjavljuje: "… ne pada bez Oca."
Bog je s nama, čak i kad padamo. Otac ne pada u naš grijeh, ali silazi u naše palo stanje. On nas ne napušta na našem putu silaska. Jer, vidite, mi smo taj vrabac.
Ponekad prepoznamo njegovu veliku ljubav tek kad udarimo o dno. Zadobit ćete veliku pobjedu ako se uvjerite da vas Bog ljubi čak i u vašem ranjenom, osakaćenom stanju. Naša snaga obnavlja se njegovom vječnom ljubavi. Samo počivajte u toj divnoj ljubavi. Ne paničarite. Izbavljenje će doći.
Druga apsolutnost: MOJA VJERA JE ONO ŠTO MU NAJVIŠE UGAĐA! "Bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Bog naše pouzdanje računa kao pravednost. "Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,3).
Možda ne razumijem zašto mu je ponekad potrebno tako dugo da posreduje, ali znam da će održati svoju riječ za mene.