NJEGOVO NEPROCJENJIVO BLAGO
Bog je odlučio postići svoje ciljeve ovdje na zemlji kroz ljude sa slabostima.
Izaija, veliki molitveni borac, bio je čovjek upravo kao i svi mi. David, čovjek po Božjem srcu, bio je ubojica i preljubnik koji nije imao moralno pravo ni na jedan Božji blagoslov. Petar se odrekao samoga Gospodina, Boga neba – proklinjući onoga koji ga je najviše ljubio. Abraham, otac narodâ, živio je u laži – koristeći svoju ženu kao zalog da bi spasio vlastitu kožu. Jakov je bio varalica. Adam i Eva pretvorili su savršeno bračno uređenje u noćnu moru. Salomon, najmudriji čovjek na zemlji, učinio je neke od najglupljih stvari koje je povijest zabilježila. Josip je bockao svoju braću gotovo dječačkim veseljem – dok mu ta igra gotovo nije donijela suprotan rezultat. Jona je prezreo milosrđe Božje prema raskajanom narodu, htijući vidjeti čitav grad u plamenu da bi opravdao svoja proročanstva protiv njega. Lot je ponudio dvije svoje kćeri seksom opsjednutim sodomistima.
Popis ide dalje i dalje – ljudi koji su ljubili Boga, ljudi koje je Bog vrlo upotrebljavao, gotovo nisu mogli niže pasti svojom slabošću. Međutim, Bog je uvijek bio nazočan, govoreći: "Ja sam te pozvao i bit ću s tobom. Ostvarit ću svoju volju – bez obzira!"
Jedan od najpoticajnijih redaka Pisma je 2 Korinćanima 4,7: "Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama." Zatim Pavao ide dalje opisujući zemljane posude – umirući ljudi, uznemiravani sa svih strana, tjeskobni, progonjeni, obarani. Pa iako nikada nisu bili ostavljeni ili očajni, ti ljudi koje je Bog upotrebljavao neprekidno su uzdisali pod bremenom svoga tijela, željno čekajući da se obuku u novo.
Bog se smije iz čovječje snage. On se smije iz naših egoističnih nastojanja da budemo dobri. On nikada ne upotrebljava velike i silne, nego slabe stvari ovoga svijeta, da bi posramio mudre.
"Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema, izabra Bog da uništi ono što jest da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom" (1 Kor 1,26-29).
Bog stavlja svoje neprocjenjivo blago u zemljane posude, jer se veseli činiti nemoguće s ništa.
Izaija, veliki molitveni borac, bio je čovjek upravo kao i svi mi. David, čovjek po Božjem srcu, bio je ubojica i preljubnik koji nije imao moralno pravo ni na jedan Božji blagoslov. Petar se odrekao samoga Gospodina, Boga neba – proklinjući onoga koji ga je najviše ljubio. Abraham, otac narodâ, živio je u laži – koristeći svoju ženu kao zalog da bi spasio vlastitu kožu. Jakov je bio varalica. Adam i Eva pretvorili su savršeno bračno uređenje u noćnu moru. Salomon, najmudriji čovjek na zemlji, učinio je neke od najglupljih stvari koje je povijest zabilježila. Josip je bockao svoju braću gotovo dječačkim veseljem – dok mu ta igra gotovo nije donijela suprotan rezultat. Jona je prezreo milosrđe Božje prema raskajanom narodu, htijući vidjeti čitav grad u plamenu da bi opravdao svoja proročanstva protiv njega. Lot je ponudio dvije svoje kćeri seksom opsjednutim sodomistima.
Popis ide dalje i dalje – ljudi koji su ljubili Boga, ljudi koje je Bog vrlo upotrebljavao, gotovo nisu mogli niže pasti svojom slabošću. Međutim, Bog je uvijek bio nazočan, govoreći: "Ja sam te pozvao i bit ću s tobom. Ostvarit ću svoju volju – bez obzira!"
Jedan od najpoticajnijih redaka Pisma je 2 Korinćanima 4,7: "Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama." Zatim Pavao ide dalje opisujući zemljane posude – umirući ljudi, uznemiravani sa svih strana, tjeskobni, progonjeni, obarani. Pa iako nikada nisu bili ostavljeni ili očajni, ti ljudi koje je Bog upotrebljavao neprekidno su uzdisali pod bremenom svoga tijela, željno čekajući da se obuku u novo.
Bog se smije iz čovječje snage. On se smije iz naših egoističnih nastojanja da budemo dobri. On nikada ne upotrebljava velike i silne, nego slabe stvari ovoga svijeta, da bi posramio mudre.
"Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema, izabra Bog da uništi ono što jest da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom" (1 Kor 1,26-29).
Bog stavlja svoje neprocjenjivo blago u zemljane posude, jer se veseli činiti nemoguće s ništa.