NA KRAJU SNAGE

Pavao je pisao: "… da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve" (2 Kor 1,9). U biti je rekao: "Gospodin me doveo do kraja svake ljudske pomoći, na rub smrti. Bilo je to mjesto takve beznadnosti da me jedino Bog koji posjeduje uskrsnu silu mogao izbaviti!"

Kakvo divno mjesto – na kraju svoje snage! Uvijek sam govorio da kad dosegnete dno, udarite o Boga! Međutim, ako slušate većinu kršćana usred njihovih trpljenja, čujete: "Nekako ću preživjeti. Preživljavam. Živim iz dana u dan."

Od djetinjstva smo bili tovljeni samodostatnošću: "Uzmi to ko muškarac! Muškarci ne plaču!" Koliko puta ste pokušavali vlastitim snagama izići iz nevolje? Koliko puta ste bili preplavljeni kušnjama koje su vas svladavale?

Nemojte me pogrešno razumjeti. Ja vjerujem da Bog želi da vodimo dobru bitku vjere, ali Gospodin na neki način dopušta da budemo i "opterećeni preko svake mjere". Što god pokušate, ništa ne funkcionira. Što god pročitate, nema nikakve pomoći od toga. Nikakav savjet drugih nema smisla. Iznenada vam je nametnuta kriza koja uništava svako pouzdanje u samoga sebe. Nemate nade – osim da dignete ruke od svake ljudske nade. Prisiljeni ste pouzdavati se u Boga – i vidite da je jedini izlaz pouzdavati se!

Pavao nam jasno govori: "Bio sam osuđen na smrt, testiran preko svake mjere, na kraju svake nade. Ali sve to bilo je da se više ne uzdam u samoga sebe! Morao sam se okrenuti Bogu, s vjerom da me jedino on može spasiti iz mog trpljenja!"

"Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Što je taj ishod? To je kad dođete do kraja vlastite snage i potpuno se okrećete Bogu! To je kad kažete kao Pavao: "Više se ne pouzdajem u sebe!"

Ishod je jednostavna, djetinja vjera u Boga. To je potpuno pouzdanje u njega da će vas provesti kroz sve, to je odricanje od samoga sebe te izjavljivanje: "Bože, sve stavljam na tebe!"