srijeda, prosinca 21, 2011

MOĆ PRIPADA

"Jednom pozva k sebi Dvanaestoricu (zajedno) i dade im moć" (Lk 9,1).

Isus je svojim učenicima dao moć ne zato što su bili ambiciozni, nego zato što su bili njegovi. Da bi se primila Kristova moć, neophodno je pripadati njemu. Moć se rađa iz pripadanja. Pripadanje donosi stvarnu moć.

Mnogi kršćani vode život bez sile – imaju grešne navike, siromašno svjedočanstvo, slab duhovni život; nedostaje im gorljiv molitveni život i nemaju nijedan odgovor na svoje molitve.

Osjećate li da ste bez sile? Ovaj kratak redak pun je riječi sile ili moći:

"Pozvan" – u biti znači ne naš vlastiti program rada, vodstvo, samovolja ili izvor moći.

"Učenici" – oni koji odbacuju sve da bi slijedili život, učenje i vodstvo učitelja.

"Zajedno" – da sila ili moć u radu za ciljeve kraljevstva ne bude u jedinstvenim posudama, nego izražena u zajednici.

"Dade" – pokazuje da ne možemo ništa ako nam Isus ne da moć da to učinimo.

"Moć" – to nije ono što mi želimo, radimo ili se borimo za to, nego dolazi jedino i isključivo kroz njegovo davanje. Kao kršćani nikada se nismo oslobodili ovoga dijela naše povijesti. Svakom Isusovom sljedbeniku zapovjeđeno je da čeka dok se ne obuče u silu ili dok ne primi silu s visine.

Nedostaje li vam moć? Nema drugog načina da se ona postigne osim da vam je dâ Onaj kome pripadate. Isus ima silu ili moć da je dâ onima koji su potpuno njegovi.

Ne borite se za silu! Neka vam želja bude da pripadate – potpuno, gorljivo, skrušeno, ambiciozno – Onomu za kim čezne vaša duša. Tad će vam doći sila iznad svega što ste mogli zamisliti.