srijeda, ožujka 31, 2010

ŠTO SVE TO ZNAČI?

Što to sve znači kad molitve ostanu neodgovorene? Kad boli traju i čini se da Bog ništa ne čini u odgovoru na našu vjeru? Često nas u takva vremena Bog ljubi više nego ikada ranije. Riječ kaže: "Gospodin kara onoga koga ljubi." Karanje ljubavlju preuzima prioritet nad svakim činom vjere, nad svakom molitvom, nad svakim obećanjem. Ono što ja vidim kao nešto što me boli, može biti da me on voli. To može biti njegova nježna ruka koja me udara da izađem iz svoje tvrdoglavosti i ponosa.

Mi imamo vjeru u svoju vjeru. Više naglaska stavljamo na silu naših molitava nego kako da u sebe dobijemo njegovu silu. Želimo odgonetnuti Boga da ga možemo čitati kao knjigu. Ne želimo biti iznenađeni ili zbunjeni, a kad se stvari dogode suprotno našem poimanju Boga, kažemo: "To ne može biti Bog; on ne radi na takav način."

Tako smo zaposleni radeći na Bogu da zaboravljamo da on pokušava raditi na nama. To je ono što bi ovaj život trebao biti: Bog na djelu u nama, pokušavajući od nas načiniti posude slave. Tako smo zaposleni moleći da se stvari promijene da imamo premalo vremena da nas molitva promijeni. Bog nije stavio molitvu i vjeru u naše ruke kao da su to dva tajna oružja kojima određena skupina "stručnjaka" uči kako nešto izvući iz njega. Bog je rekao da je on spremniji dati nego mi primiti. Zašto koristimo molitvu i vjeru kao "ključeve" ili alat da otključamo nešto što nikada nije bilo zaključano?

Molitva nije za Božju dobrobit nego našu. Vjera nije za njegovu dobrobit, nego našu. Bog nije neko vječno, božansko zadirkivalo. On se nije obavio tajnama da ih ljudi otkrivaju, kao da kaže: "Mudri će primiti nagradu."

Tako smo pobrkali tu stvar molitve i vjere da drsko mislimo da je Bog naš osobni "dobri duh" koji ispunjava svaku želju. O vjeri mislimo da je to način kako da Boga utjeramo u kut u vezi s njegovim obećanjima. Mislimo da je Bog zadovoljan našim nastojanjem da ga pritisnemo na zid i povičemo: "Gospodine, ne možeš povući svoje obećanje. Želim ono što mi pripada. Obvezao si se svojom Riječi. Moraš tako postupiti ili tvoja Riječ nije istinita."

Zbog toga ne uspijevamo shvatiti pravo značenje molitve i vjere. Boga vidimo jedino kao davatelja, a sebe kao primatelja. Ali molitva i vjera su načini kojima i mi postajemo davatelji Bogu. Oni se trebaju koristiti ne kao načini da dobijemo nešto od Boga, neko kao način da mu damo ono čime mu možemo ugoditi.