KUŠANJE BOGA

Dok je Isus stajao na najvišoj točki hrama, sotona mu je šapnuo: "Hajde, skoči! Ako si stvarno Sin Božji, spasit će te."

 

"I reče mu (đavao): 'Ako si zaista Sin Božji, baci se dolje, jer je pisano: 'Naredit će svojim anđelima za tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario o kamen'" (Mt 4,6).

 

Vidite li u ovome sotonino iskrivljavanje? On je izdvojio jedno obećanje iz Pisma – i iskušavao Isusa da baci čitav svoj život na njega. Predlagao je: "Kažeš da je Bog s tobom. Dobro, pokaži mi dokaz. Tvoj Otac mi je dopustio da te mučim. Gdje je njegova nazočnost u tome? Ako skočiš, odmah možeš dokazati da je s tobom. Ako je Bog s tobom, osigurat će ti lagano prizemljenje. Onda možeš svoje pouzdanje graditi na tome. Ako ne, bolje ti je da umreš nego da ideš dalje sumnjajući. Potrebno je čudo koje će dokazati da je Otac s tobom."

 

Kako je Isus odgovorio? Izjavio je: "Također je pisano: 'Ne kušaj Gospodara, Boga svojega'" (Mt 4,7). Što je točno Isus ovdje mislio pod "kušanjem Boga"?

 

Primjer je stari Izrael. Gospodin se pokazao vjernim Izraelcima deset puta. Narod Božji primio je vidljiv dokaz da je njihov Gospodin s njima. Međutim, svaki put narod je postavljao isto pitanje: "Je li Bog među nama?" Bog to zove "iskušavanjem njega". Isus koristi taj isti izraz – "kušanje Boga" – u svom odgovoru sotoni. Što nam to govori? To nam pokazuje da je težak grijeh sumnjati u nazočnost Božju; ne smije nam bitno upitno je li on s nama.

 

Kao i Izraelu, i nama je Bog dao čitav niz dokaza. Prvo, u njegovoj Riječi imamo mnoštvo obećanja da je blizu nas. Drugo, imamo svoju vlastitu osobnu prošlost s njim – svjedočanstvo mnogih njegovih prošlih izbavljenja u našem životu. Treće, imamo Bibliju punu svjedoka Božje nazočnosti u prošlim vremenima.

 

Biblija je jasna, trebamo hodati s Bogom po vjeri, a ne po gledanju. Inače ćemo završiti poput bezvjerna Izraela.