ULAZAK U BOŽJI POČINAK
Da bismo ušli u Božji počinak, moramo odustati od našega vlastitog truda i znoja. Jedino nam vjera dopušta ući u taj savršen počinak: "U počinak, naime, ulazimo mi, vjernici" (Heb 4,3). Jednostavno rečeno, trebamo tako postaviti svoje srce da vjeruje kako je Bog vjeran da nas izbavi iz svake situacije, bez obzira kako se čini nemogućom.
"Jer tko je ušao u počinak njegov, i sam je počinio od djela svojih, kao i Bog od svojih" (Heb 4,10). Kad počivamo u Kristu, više ne pokušavamo staviti na sebe neustrašivo lice u vrijeme nevolje. Ne prikazujemo neko lažno prihvaćenje naših kriza. I ne brinemo se da ćemo možda podleći strahu i početi sumnjati u Božju ljubav. Ukratko, naš "mentalitet djela" prestao nas je tjerati. Sad smo naučili jednostavno uzdati se u Gospodina.
Kako razvijamo takvo pouzdanje? Tražimo Gospodina u molitvi, razmišljamo o njegovoj Riječi i hodamo u poslušnosti. Možda ćete prosvjedovati: "Ali sve te stvari su djela." Ne slažem se. Sve su to djela vjere. Dok držimo te discipline, vjerujemo da je Duh Sveti na djelu u nama, gradeći pričuvu snage za naše vrijeme potrebe. Možda ne osjećamo da se u nama izgrađuje Božja snaga ili da se u nama razvija njegova sila. Ali kad dođe naša sljedeća kušnja, te nebeske pričuve očitovat će se u nama.
To je krajnje važan razlog zašto revno tražim Gospodina – posteći, moleći, proučavajući Riječ, tražeći da budem poslušan njegovim zapovijedima kroz silu Duha Svetoga. To nije jer sam pastor koji želi biti primjer. Činim te stari jer znam da pred sobom još uvijek imam mnoge kušnje. Dokle god služim Gospodinu, đavao mi nikada neće dati mira. Suočit ću se sa snažnim vojevanjem, iznenadnim napadima. I usprkos svim pobjedama i miru koji sam iskusio, uvijek će mi biti potrebna nebeska sredstva da mi pomognu izdržati.
"Jer tko je ušao u počinak njegov, i sam je počinio od djela svojih, kao i Bog od svojih" (Heb 4,10). Kad počivamo u Kristu, više ne pokušavamo staviti na sebe neustrašivo lice u vrijeme nevolje. Ne prikazujemo neko lažno prihvaćenje naših kriza. I ne brinemo se da ćemo možda podleći strahu i početi sumnjati u Božju ljubav. Ukratko, naš "mentalitet djela" prestao nas je tjerati. Sad smo naučili jednostavno uzdati se u Gospodina.
Kako razvijamo takvo pouzdanje? Tražimo Gospodina u molitvi, razmišljamo o njegovoj Riječi i hodamo u poslušnosti. Možda ćete prosvjedovati: "Ali sve te stvari su djela." Ne slažem se. Sve su to djela vjere. Dok držimo te discipline, vjerujemo da je Duh Sveti na djelu u nama, gradeći pričuvu snage za naše vrijeme potrebe. Možda ne osjećamo da se u nama izgrađuje Božja snaga ili da se u nama razvija njegova sila. Ali kad dođe naša sljedeća kušnja, te nebeske pričuve očitovat će se u nama.
To je krajnje važan razlog zašto revno tražim Gospodina – posteći, moleći, proučavajući Riječ, tražeći da budem poslušan njegovim zapovijedima kroz silu Duha Svetoga. To nije jer sam pastor koji želi biti primjer. Činim te stari jer znam da pred sobom još uvijek imam mnoge kušnje. Dokle god služim Gospodinu, đavao mi nikada neće dati mira. Suočit ću se sa snažnim vojevanjem, iznenadnim napadima. I usprkos svim pobjedama i miru koji sam iskusio, uvijek će mi biti potrebna nebeska sredstva da mi pomognu izdržati.