BOŽJA SILA OČUVANJA
Svijet žudi da vidi svjedočanstvo Božje sile očuvanja. I nastavit će pitati dok se Isus ne vrati: "O, kršćanine, vidim da vjerno služiš Bogu. Postiš, moliš i svjedočiš o njegovoj slavi i sili, a upravo si u kušnji svoga života. Reci mi, je li te tvoj Bog podupire u ovoj kušnji? Što je tvoje svjedočanstvo sad kad si u lavljoj jami?"
Možete zamisliti Darijevu radost kad je začuo Danielov glas kako viče: "O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima, te mi ne naudiše" (Dn 6,22-23). Daniel je bio živ i zdrav. Međutim, ne vjerujem da je ovaj pobožan sluga mirno spavao tijekom noći. On nije bio nadčovjek, kao ni mi danas. Ni naš Bog ne očekuje od nas da se ponašamo neprirodno kad se suočimo s takvim krizama. Tijekom takvih trenutaka naši osjećaji nespokojstva normalni su.
Po mom mišljenju, Daniel je bdio i molio svu noć. Kad god je lav zijevao i pokazao zube, Daniel je vjerojatno tiho zavapio: "Još se uvijek uzdam, Gospodine! Vjerujem da ćeš zatvoriti usta toj životinji." Čvrsto se držao svoje vjere i Pismo nam kaže: "Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga" (Dn 6,24).
Jedan čovjek, koji se uzdao u Boga pred očima ljudi i čitavog kraljevstva, ostavio je snažan dojam. Biblija izjavljuje: "Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "… Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih" (Dn 6,26-28).
Vidite li što Darije ovdje govori? On veliča Boga, ne samo zbog njegovih prirodnih čuda, nego jer je izbavio Daniela iz smrti. Ovaj poganski kralj trebao je vidjeti samo jednog vjernika koji je uistinu vjerovao što je propovijedao te je zauzvrat izjavio: "Vidio sam čovjeka koji je potvrdio svjedočanstvo o svom Bogu. Nikada nije sumnjao. I Gospodin ga je izbavio od sila pakla."
Možete zamisliti Darijevu radost kad je začuo Danielov glas kako viče: "O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima, te mi ne naudiše" (Dn 6,22-23). Daniel je bio živ i zdrav. Međutim, ne vjerujem da je ovaj pobožan sluga mirno spavao tijekom noći. On nije bio nadčovjek, kao ni mi danas. Ni naš Bog ne očekuje od nas da se ponašamo neprirodno kad se suočimo s takvim krizama. Tijekom takvih trenutaka naši osjećaji nespokojstva normalni su.
Po mom mišljenju, Daniel je bdio i molio svu noć. Kad god je lav zijevao i pokazao zube, Daniel je vjerojatno tiho zavapio: "Još se uvijek uzdam, Gospodine! Vjerujem da ćeš zatvoriti usta toj životinji." Čvrsto se držao svoje vjere i Pismo nam kaže: "Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga" (Dn 6,24).
Jedan čovjek, koji se uzdao u Boga pred očima ljudi i čitavog kraljevstva, ostavio je snažan dojam. Biblija izjavljuje: "Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "… Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih" (Dn 6,26-28).
Vidite li što Darije ovdje govori? On veliča Boga, ne samo zbog njegovih prirodnih čuda, nego jer je izbavio Daniela iz smrti. Ovaj poganski kralj trebao je vidjeti samo jednog vjernika koji je uistinu vjerovao što je propovijedao te je zauzvrat izjavio: "Vidio sam čovjeka koji je potvrdio svjedočanstvo o svom Bogu. Nikada nije sumnjao. I Gospodin ga je izbavio od sila pakla."