SUMNJA U BOŽJU VJERNOST
Od svih grijeha koje počinimo, sumnja je onaj koji Bog najviše mrzi. I prema Starom i Novom zavjetu naše sumnjanje žalosti Gospodina, izaziva ga i donosi mu mnogo boli. Najveći primjer toga vidimo u starom Izraelu nakon što je Bog izbavio svoj narod iz faraonovih ruku.
Psalmist tuguje: "Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,6-7).
Ovdje pisac daje priznanje. Što je bio taj ružan grijeh koji je Izrael počinio? Bila je to njihova sumnja da će ih Bog i dalje izbavljati, čak i nakon što je izvršio nevjerojatno čudo za njih na Crvenom moru.
Psalmist traži da zamislimo Božji narod dok stoji radujući se na pobjedonosnoj strani mora. Gospodin je upravo izvršio jedno od najvećih čuda u povijesti čovječanstva, izbavljajući Izraela od silnih Egipćana. Međutim, kako je taj narod reagirao kad se suočio s poteškoćom nakon toga? Sumnjao je u Božju vjernost.
Pisac zapravo govori: "Možete li to vjerovati? Naš Gospodin nadnaravno je djelovao za nas, izbavljajući nas od neprijatelja. Međutim, čak i nakon ovoga nevjerojatnog čuda, nismo mu iskazali povjerenje. Kako smo mogli tako izazivati Boga?"
Bila je sasvim drukčija priča kad je Izrael stajao na pobjedonosnoj strani mora. Pjevali su i plesali dok su promatrali kako silna egipatska vojska tone da bi bila uništena: "Zapovijedi Crvenom moru, i presahnu ono, provede ih između vala kao kroz pustinju. Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu" (Ps 106,9-12).
Izraelci su pjevali ispravnu pjesmu – slavopoje svemogućem Bogu – ali pjevali su je na pogrešnoj strani mora. Svatko može pjevati i radovati se nakon pobjede. Ali Izrael je jadno iznevjerio na testirajućoj strani Crvenog mora. Nisu se uopće pouzdali u Boga.
Psalmist tuguje: "Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,6-7).
Ovdje pisac daje priznanje. Što je bio taj ružan grijeh koji je Izrael počinio? Bila je to njihova sumnja da će ih Bog i dalje izbavljati, čak i nakon što je izvršio nevjerojatno čudo za njih na Crvenom moru.
Psalmist traži da zamislimo Božji narod dok stoji radujući se na pobjedonosnoj strani mora. Gospodin je upravo izvršio jedno od najvećih čuda u povijesti čovječanstva, izbavljajući Izraela od silnih Egipćana. Međutim, kako je taj narod reagirao kad se suočio s poteškoćom nakon toga? Sumnjao je u Božju vjernost.
Pisac zapravo govori: "Možete li to vjerovati? Naš Gospodin nadnaravno je djelovao za nas, izbavljajući nas od neprijatelja. Međutim, čak i nakon ovoga nevjerojatnog čuda, nismo mu iskazali povjerenje. Kako smo mogli tako izazivati Boga?"
Bila je sasvim drukčija priča kad je Izrael stajao na pobjedonosnoj strani mora. Pjevali su i plesali dok su promatrali kako silna egipatska vojska tone da bi bila uništena: "Zapovijedi Crvenom moru, i presahnu ono, provede ih između vala kao kroz pustinju. Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu" (Ps 106,9-12).
Izraelci su pjevali ispravnu pjesmu – slavopoje svemogućem Bogu – ali pjevali su je na pogrešnoj strani mora. Svatko može pjevati i radovati se nakon pobjede. Ali Izrael je jadno iznevjerio na testirajućoj strani Crvenog mora. Nisu se uopće pouzdali u Boga.