BOŽJI HRAM NA ZEMLJI by Gary Wilkerson
Mi smo Božji hram na zemlji, naša tijela prebivalište njegova Svetog Duha (vidi 1 Kor 6,19). Međutim, određene stvari ne pripadaju u naš hram, stvari koje mogu preuzeti naš žar za njega.
Kad je Isus počeo prevrtati stolove u hramu (vidi Iv 2,13-17), isprevrtao je više nego samo posao mjenjača novca. Isprevrtao je vjerski sustav koji se tisućljeća oslanjao na životinjske žrtve da bi se ugodilo Bogu. Krist je u biti izjavljivao: "Vaš odnos s Ocem neće se više temeljiti na žrtvovanju ovaca, koza i golubova. Temeljit će se na mojoj jedinoj žrtvi za vas."
Ovaj prizor u hramu nudi analogiju za naše vrijeme. Mnoge zajednice danas ispunjene su bukom i aktivnošću. Ostvaruju se mnogi programi, od misijskih putovanja u inozemstvo do lokalnih evangelizacija ili desetine malih zajednica. Bogoslužja mogu biti puna blistavih svjetala, snažne buke i nevjerojatne energije. Međutim, ponekad usred sve te žive aktivnosti nešto u središtu nedostaje: sam Isus.
Bez Krista kao središta naših aktivnosti, naše su crkve mrtve. Kako god se trudimo raditi da bismo obavili stvari koje služe i časte njegovo ime, nijedna naša "žrtva" sama po sebi ne može postići prave rezultate kraljevstva. Izvana naše zajednice mogu izgledati ispravno, ali ako ne održavamo usredotočenost na Isusa, bit ćemo crkve pune kosti mrtvaca.
Sustav žrtvovanja životinja nikada nije bila Božja krajnja namjera kako bi predstavio svoje pomirenje s grešnim čovječanstvom. Poput institucije kraljeva u Izraelu, bio je to nesavršen sustav, no Bog ga je dopustio, koristeći to simbolički kako bi ukazao na nešto više i bolje.
Bog je to pokazao s Abrahamom. U drevno vrijeme, istočne kulture žrtvovale su životinje pa čak i djecu kako bi smirile svoje ljute bogove. Kad je Gospodin uputio Abrahama da odvede svoga sina na goru kako bi ga žrtvovao na oltaru, Abraham je poslušao bez pogovora. Ta reakcija može nama danas izgledati čudno, ali to predstavlja strahoviti strah koji je drevni narod imao prema svojim bogovima. Kad je vaš bog govorio, skočili ste – inače, mogli biste se suočiti s gladi li kugom. To je bila poslušnost temeljena na strahu.
Ali Abraham je osjećao da je njegov Bog drukčiji. U biti, Bog je namjeravao pokazati Abrahamu da on nije poput Moleka, kome su ljudi žrtvovali djecu. Kad je podigao nož nad Izakom, zaustavio ga je (vidi Post 2,11-12). Zatim se pobrinuo za ovna za žrtvu. Izjavio je svome sluzi, kao i svakom vjerniku svakog razdoblja vremena: "Ne trebam te da mi žrtvuješ. Ja ću žrtvovati za tebe." Bog je potpuno isprevrtao stolove, upravo kao Isusu kad je ušao u hram.
Kad je Isus počeo prevrtati stolove u hramu (vidi Iv 2,13-17), isprevrtao je više nego samo posao mjenjača novca. Isprevrtao je vjerski sustav koji se tisućljeća oslanjao na životinjske žrtve da bi se ugodilo Bogu. Krist je u biti izjavljivao: "Vaš odnos s Ocem neće se više temeljiti na žrtvovanju ovaca, koza i golubova. Temeljit će se na mojoj jedinoj žrtvi za vas."
Ovaj prizor u hramu nudi analogiju za naše vrijeme. Mnoge zajednice danas ispunjene su bukom i aktivnošću. Ostvaruju se mnogi programi, od misijskih putovanja u inozemstvo do lokalnih evangelizacija ili desetine malih zajednica. Bogoslužja mogu biti puna blistavih svjetala, snažne buke i nevjerojatne energije. Međutim, ponekad usred sve te žive aktivnosti nešto u središtu nedostaje: sam Isus.
Bez Krista kao središta naših aktivnosti, naše su crkve mrtve. Kako god se trudimo raditi da bismo obavili stvari koje služe i časte njegovo ime, nijedna naša "žrtva" sama po sebi ne može postići prave rezultate kraljevstva. Izvana naše zajednice mogu izgledati ispravno, ali ako ne održavamo usredotočenost na Isusa, bit ćemo crkve pune kosti mrtvaca.
Sustav žrtvovanja životinja nikada nije bila Božja krajnja namjera kako bi predstavio svoje pomirenje s grešnim čovječanstvom. Poput institucije kraljeva u Izraelu, bio je to nesavršen sustav, no Bog ga je dopustio, koristeći to simbolički kako bi ukazao na nešto više i bolje.
Bog je to pokazao s Abrahamom. U drevno vrijeme, istočne kulture žrtvovale su životinje pa čak i djecu kako bi smirile svoje ljute bogove. Kad je Gospodin uputio Abrahama da odvede svoga sina na goru kako bi ga žrtvovao na oltaru, Abraham je poslušao bez pogovora. Ta reakcija može nama danas izgledati čudno, ali to predstavlja strahoviti strah koji je drevni narod imao prema svojim bogovima. Kad je vaš bog govorio, skočili ste – inače, mogli biste se suočiti s gladi li kugom. To je bila poslušnost temeljena na strahu.
Ali Abraham je osjećao da je njegov Bog drukčiji. U biti, Bog je namjeravao pokazati Abrahamu da on nije poput Moleka, kome su ljudi žrtvovali djecu. Kad je podigao nož nad Izakom, zaustavio ga je (vidi Post 2,11-12). Zatim se pobrinuo za ovna za žrtvu. Izjavio je svome sluzi, kao i svakom vjerniku svakog razdoblja vremena: "Ne trebam te da mi žrtvuješ. Ja ću žrtvovati za tebe." Bog je potpuno isprevrtao stolove, upravo kao Isusu kad je ušao u hram.