PRAVEDNOST VJERE
David je izjavio: "Ne bojim se" (Ps 23,4). Davidov skriven čovjek ostao je nepokoleban, neuznemiren u srcu, bez obzira što je sotona bacio u njega. Zašto? Jer bio je potpuno miran po pitanju Božje vjernosti da će ispuniti svoju Riječ.
Bio je u stanju reći: "Primio sam otkrivenje o ljubavi i strpljivosti moga Oca prema meni. Zbog toga, neću više prihvaćati laži od đavla. Znam za bolje nego da slušam njega, jer me Duh Sveti poučio. Neka oluje nevolje dođu, neka demoni bjesne, neka se neprijatelji dižu sa svih strana, neka bolest pa čak i smrt zuri u mene, moje srce je mirno, jer znam da je sve u rukama moga Oca. I on sve čini za moje dobro."
Suprotno tome, izmučeni i iscrpljeni kršćani nemaju autoritet. Sve što oni misle je: "Zašto bi Bog dopustio da se to dogodi? Što trebam ja učiniti?" Njihovi životi puni su kaosa, straha i mrmljanja, jer su potratili sva sredstva. Zanemarili su sakriti Riječ Božju u svome srcu, tako da nisu u stanju okrenuti joj se u vrijeme krize.
Jedina pravednost koja obeshrabruje sotonu je pravednost vjere. "Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje" (Iz 32,17). Ne možete se dići protiv đavla jednostavno zato što se više ne opijate ili ne drogirate. Možete živjeti prema čitavom katalogu "smiješ" i "ne smiješ", ali to nije bit Božje pravednosti. Pravednost je vjerovati onome što Bog kaže da je istina i predati vaš život tome. To je tako jednostavno.
Kad Izaija kaže: "Plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje", ovdje upotrijebljena hebrejska riječ za uzdanje znači sigurnost, uvjerenje. Jednostavno rečeno, vjera u Božje obećanje oproštenja proizvodi u nama nepokolebljivo pouzdanje. Možemo još uvijek biti oštro kušani, ali znamo da Isus radi u nama.
Ukratko, duhovni autoritet je ovo: hodam u potpunom uvjerenju u pouzdanost Riječi Božje. Radim što ona kaže; pokoravam se svakoj zapovjedi. I moja vjera u njegovu Riječ za mene čini moje srce mirnim. Sotona se više ne može zadržavati u mojoj nazočnosti. Potrebno je samo da kažem: "Gospodin te ukorio, sotono!" i pobjeći će.
Bio je u stanju reći: "Primio sam otkrivenje o ljubavi i strpljivosti moga Oca prema meni. Zbog toga, neću više prihvaćati laži od đavla. Znam za bolje nego da slušam njega, jer me Duh Sveti poučio. Neka oluje nevolje dođu, neka demoni bjesne, neka se neprijatelji dižu sa svih strana, neka bolest pa čak i smrt zuri u mene, moje srce je mirno, jer znam da je sve u rukama moga Oca. I on sve čini za moje dobro."
Suprotno tome, izmučeni i iscrpljeni kršćani nemaju autoritet. Sve što oni misle je: "Zašto bi Bog dopustio da se to dogodi? Što trebam ja učiniti?" Njihovi životi puni su kaosa, straha i mrmljanja, jer su potratili sva sredstva. Zanemarili su sakriti Riječ Božju u svome srcu, tako da nisu u stanju okrenuti joj se u vrijeme krize.
Jedina pravednost koja obeshrabruje sotonu je pravednost vjere. "Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje" (Iz 32,17). Ne možete se dići protiv đavla jednostavno zato što se više ne opijate ili ne drogirate. Možete živjeti prema čitavom katalogu "smiješ" i "ne smiješ", ali to nije bit Božje pravednosti. Pravednost je vjerovati onome što Bog kaže da je istina i predati vaš život tome. To je tako jednostavno.
Kad Izaija kaže: "Plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje", ovdje upotrijebljena hebrejska riječ za uzdanje znači sigurnost, uvjerenje. Jednostavno rečeno, vjera u Božje obećanje oproštenja proizvodi u nama nepokolebljivo pouzdanje. Možemo još uvijek biti oštro kušani, ali znamo da Isus radi u nama.
Ukratko, duhovni autoritet je ovo: hodam u potpunom uvjerenju u pouzdanost Riječi Božje. Radim što ona kaže; pokoravam se svakoj zapovjedi. I moja vjera u njegovu Riječ za mene čini moje srce mirnim. Sotona se više ne može zadržavati u mojoj nazočnosti. Potrebno je samo da kažem: "Gospodin te ukorio, sotono!" i pobjeći će.