PUN KRISTOVE NAZOČNOSTI
Pitate li bilo kojeg kršćanina: "Ljubiš li Isusa?" odgovorit će vam: "Apsolutno da!" Ali same te riječi neće opstati u svetom svjetlu njegove Riječi, jer sam je Isus rekao da će dvije istaknute stvari otkrivati našu ljubav za njega. Ako ta dva dokaza nisu otkrivena u vašem životu, onda je vaša ljubav za Isusa samo u riječi, a ne i u djelu i istini. Ta dva dokaza su: prvo, vaša poslušnost svakoj Isusovoj zapovijedi i drugo, očitovanje njegove nazočnosti u vašem životu.
Ovaj redak kaže sve to: "Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi … i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe" (Iv 14,21). "Objaviti" znači "zasjati ili izbiti" – drugim riječima, postati instrument ili kanal koji zrači Kristovom nazočnošću.
Crkva često moli: "O, Gospodine, pošalji nam svoju nazočnost! Dođi među nas – padni na nas – djeluj nad nama. Otkrij nam se!" Ali Božja nazočnost ne silazi tako. Ona ne pada iznenada kako bi iznenadila ili svladala zajednicu. Čini se da mi mislimo kako je Kristova nazočnost nevidljiv dim koji Bog raspršuje u atmosferu, poput starozavjetnog oblaka slave koji je tako ispunio hram da svećenici nisu mogli stajati kako bi služili.
Mi zaboravljamo da su u ovo vrijeme naša tijela hram Božji i ako njegova slava dolazi, ona se mora pojaviti u našim srcima i ispuniti naša tijela. Krist ne prebiva u zgradama ili u nekoj atmosferi; zapravo, samo nebo ne može ga prihvatiti. Naprotiv, on se očituje kroz naše poslušno, posvećeno tijelo – njegov hram: "A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: 'Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod" (2 Kor 6,16). "Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga koji stanuje u vama" (1 Kor 6,19). Zašto je tako malo ili nimalo Isusove nazočnosti u našim crkvama? Zašto su tolike zajednice mrtve? Jer ili je pastor, ili su ljudi – ili svi – duhovno mrtvi! Doživljavanje Isusove nazočnosti u crkvi nije toliko zajednička stvar kao pojedinačna. Istina je da duhovno beživotan pastir, pastir koji ne moli, može nad narodom širiti smrt. Međutim, svaki član još uvijek je hram i ostaje osobno odgovoran da bude poslušan Bogu i na raspolaganju kao instrument njegove nazočnosti. Vaša crkva može biti mrtva, a vi ipak možete biti puni Kristove nazočnosti.
Ovaj redak kaže sve to: "Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi … i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe" (Iv 14,21). "Objaviti" znači "zasjati ili izbiti" – drugim riječima, postati instrument ili kanal koji zrači Kristovom nazočnošću.
Crkva često moli: "O, Gospodine, pošalji nam svoju nazočnost! Dođi među nas – padni na nas – djeluj nad nama. Otkrij nam se!" Ali Božja nazočnost ne silazi tako. Ona ne pada iznenada kako bi iznenadila ili svladala zajednicu. Čini se da mi mislimo kako je Kristova nazočnost nevidljiv dim koji Bog raspršuje u atmosferu, poput starozavjetnog oblaka slave koji je tako ispunio hram da svećenici nisu mogli stajati kako bi služili.
Mi zaboravljamo da su u ovo vrijeme naša tijela hram Božji i ako njegova slava dolazi, ona se mora pojaviti u našim srcima i ispuniti naša tijela. Krist ne prebiva u zgradama ili u nekoj atmosferi; zapravo, samo nebo ne može ga prihvatiti. Naprotiv, on se očituje kroz naše poslušno, posvećeno tijelo – njegov hram: "A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: 'Stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod" (2 Kor 6,16). "Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga koji stanuje u vama" (1 Kor 6,19). Zašto je tako malo ili nimalo Isusove nazočnosti u našim crkvama? Zašto su tolike zajednice mrtve? Jer ili je pastor, ili su ljudi – ili svi – duhovno mrtvi! Doživljavanje Isusove nazočnosti u crkvi nije toliko zajednička stvar kao pojedinačna. Istina je da duhovno beživotan pastir, pastir koji ne moli, može nad narodom širiti smrt. Međutim, svaki član još uvijek je hram i ostaje osobno odgovoran da bude poslušan Bogu i na raspolaganju kao instrument njegove nazočnosti. Vaša crkva može biti mrtva, a vi ipak možete biti puni Kristove nazočnosti.