UZMI MOJU RUKU I SLIJEDI ME
Dok sam bio mlad propovjednik u Pennsylvaniji, pročitao sam mnoge knjige o životima pobožnih ljudi koji su vodili vrlo jednostavan stil života. To mi je zvučalo kao odgovor na moju želju da budem upotrijebljen od Boga. U to sam vrijeme poznavao jednog propovjednika koji je govorio s velikim autoritetom i za mene je bio stvaran heroj. Vodio je život potpune jednostavnosti, živeći u maloj sobici i posjedujući samo jedno odijelo.
To je ono, mislio sam, što znači odreći se samoga sebe – spartanski način života. Mislio sam: "Gospodine, to je ono što želim. Kad bih samo mogao isprazniti svoje ormare i sve podijeliti osim jednoga ili dva odijela, mogao bih za tebe biti električna centrala. Mogao bih prodati auto i kupiti jedan jeftin. Mogao bih kupiti staru, neprivlačnu kuću. Mogao bih se odreći odrezaka i jesti samo hamburgere. Ne imajući nikakve želje za materijalnim stvarima na zemlji, mogao bih postati velik primjer." Zapravo sam govorio: "Ako bih samo mogao dovoljno trpjeti, ako bih samo mogao pokoriti svoje tijelo i biti asketa, mogao bih služiti Gospodinu s pravom snagom."
Ubrzo nakon toga, moj je heroj počeo učiti lažnu nauku i mnogi su životi zbog toga bili uništeni. Tada mi je Gospodin rekao: "Davide, nije to ono što je pobjeda. Pobjeda nije tvoja, ona je moja."
Ljubljeni, upravo u toj točki dolazi k nama Isus i kaže: "Uzmi moju ruku i slijedi me – u moju smrt, moj ukop, moje uskrsnuće. Gledaj na križ. Prihvati ga i osloni se na moju pobjedu. Tu se događa tvoje raspeće tijelu."
Da, umrijeti u Kristu je djelo vjere. Moramo se smatrati mrtvima grijehu i živima Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu. Kad Pavao kaže da želi upoznati Krista u sili njegova uskrsnuća i sudjelujući u njegovim patnjama, govori o Kristovom uskrsnuću i trpljenju, ne našem vlastitom ili nekoga drugog.
"… da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti" (Fil 3,10).
To je ono, mislio sam, što znači odreći se samoga sebe – spartanski način života. Mislio sam: "Gospodine, to je ono što želim. Kad bih samo mogao isprazniti svoje ormare i sve podijeliti osim jednoga ili dva odijela, mogao bih za tebe biti električna centrala. Mogao bih prodati auto i kupiti jedan jeftin. Mogao bih kupiti staru, neprivlačnu kuću. Mogao bih se odreći odrezaka i jesti samo hamburgere. Ne imajući nikakve želje za materijalnim stvarima na zemlji, mogao bih postati velik primjer." Zapravo sam govorio: "Ako bih samo mogao dovoljno trpjeti, ako bih samo mogao pokoriti svoje tijelo i biti asketa, mogao bih služiti Gospodinu s pravom snagom."
Ubrzo nakon toga, moj je heroj počeo učiti lažnu nauku i mnogi su životi zbog toga bili uništeni. Tada mi je Gospodin rekao: "Davide, nije to ono što je pobjeda. Pobjeda nije tvoja, ona je moja."
Ljubljeni, upravo u toj točki dolazi k nama Isus i kaže: "Uzmi moju ruku i slijedi me – u moju smrt, moj ukop, moje uskrsnuće. Gledaj na križ. Prihvati ga i osloni se na moju pobjedu. Tu se događa tvoje raspeće tijelu."
Da, umrijeti u Kristu je djelo vjere. Moramo se smatrati mrtvima grijehu i živima Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu. Kad Pavao kaže da želi upoznati Krista u sili njegova uskrsnuća i sudjelujući u njegovim patnjama, govori o Kristovom uskrsnuću i trpljenju, ne našem vlastitom ili nekoga drugog.
"… da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti" (Fil 3,10).