ISUS I SAŽALJENJE

Tijekom svoga vremena na zemlji, Isus je bio utjelovljenje Božjeg sažaljenja. Pismo nam često govori da se Krist "sažalio" na ljude koji su trpjeli (vidi Mk 6,34; 8,2). Ako je to bio slučaj u prvom stoljeću, kakva žalost onda mora biti u Gospodnjem srcu sada!

Vjerujem da je to sve što Bog može učiniti da bi se suzdržao da se ne pojavi prije kraja vremena i stavi točki na sve. Nikada neću vjerovati da je on neki dobroćudan duh koji sjedi na nebu, nedodirnut užasnim duhovima oslobođenima u ovom svijetu. Ne, on je suosjećajan Otac koji vrlo suosjeća sa svojom djecom koja trpe.

Biblija nam govori: "… milosrđe njegovo nije presušilo" (Tuž 3,22). "No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost" (Ps 86,15)

Čitamo o jednom teško opisivom prizoru: "Tu mu pristupi silan narod vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i mnoge druge, te ih spusti do njegovih nogu, a on ih ozdravi" (Mt 15,30).

Možete li zamisliti taj prizor? Svuda oko Isusa sjedilo je ili ležao na zemlji stotine nevoljnika – mala djeca prebolesna da sjede, ljudi koji su glasno vapili za pomoć, jecajući od boli, grozničavi, opsjednuti demonima, bolesni, očajni.

Isus ih nije odbio. Izvršio je čuda iscjeljenja i izbavljenja. Nijemi su progovorili, hromi prohodali, slijepi progledali, bolesni su iznenada bili zdravi. A sa svakim iscjeljenjem, ljudi su se gurali bliže njemu. Zamišljam ljude kako dižu svoju bolesnu djecu i guraju se naprijed dok učenici pokušavaju održati red.

Tri su dana ti ljudi bili u pustinji bez hrane i gotovo su klonuli od gladi. Tada je Isus rekao: "Žao mi je naroda … Ne mogu ih gladne otpustiti, da ne bi klonuli na putu" (Mt 15,32).

Bog želi da svatko od nas bude dio njegova suosjećajnog srca svijetu. Ako ste to voljni, on će poslati potrebne na vaš prag. Prinesite sami sebe Gospodinu da budete upotrijebljeni i on će vam otvoriti vrata. Tada ćete doista upoznati njegovo srce puno suosjećanja.