ČIN LJUBAVI

Bog nije čekao dok ne postanem "dovoljno dobar" da budem njegov sin. I nije čekao dok ne odgonetnem svu nauku. Ne, rekao je: "Čak i kad si bio izgubljen u grijeh, došao sam k tebi da se pomirimo. Ljubio sam te i dok si se valjao u prljavštini. Pozvao sam te, odabrao i usvojio ni iz kojega drugog razloga nego zato što sam te ljubio."

Ponekad se pitam kako je Bog uopće mogao pogledati dolje na nas i ljubiti nas. Tako smo ružni, ponekad tako podli, tako nedostojni. Ali u svome milosrđu, on kaže svakome od nas: "Želim te; odabrao sam te jer ti želim biti Otac!"

"Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja" (1 Iv 3,1).

"U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe" (1 Iv 4,10).

On me je odabrao, ne zato što sam ja njega prvi ljubio, nego zbog toga što je on mene prvi ljubio. Usvojio me kao svoje dijete samo zato što me ljubio.

Sve to dovodi me do predivnog zaključka: ne moram sve to odgonetnuti. Ne moram razumjeti dubinu nauke opravdanja, posvećenja, usmrćenja, proslavljenja. Sve što moram znati jest da me on uzeo da budem njegov sin, što znači da me ljubi Bog Otac.

Nije važno što pakao pokušava baciti u mene. Ništa me ne može pomaći iz ove divne spoznaje: ljubljen sam i mogu se odmarati u toj ljubavi. Onaj koji me odabrao i ljubi me, sačuvat će me i nositi – i nikada me neće napustiti. Nikada neće ispustiti moju ruku jer je on moj Abba Otac!

Ljubljeni, ja sam zemaljski otac i vi ne možete navesti nijedan razlog na nebu ili na zemlju da ja ikada napustim ili odbacim ijedno svoje dijete. Pitam vas, koliko više će vaš nebeski Otac biti s vama u svemu što podnosite u ovom životu?