KAKVO IZLIĆE BIH HTIO VIDJETI
Naša crkva mnogo vremena provodi u molitvi. Nedavno smo zaključili dvadeset četverosatni lanac molitve od trideset dana. Za što smo točno molili? Što smo tražili?
Kad sam ja rastao u crkvi, sve o čemu su moj otac i djed govorili bilo je o velikom dolazećom probuđenju. I na sastancima na kampovima evanđelisti su govorili: "Dolazi probuđenje. Bog će mnoge 'pomesti' u svoje kraljevstvo!"
U srcu svega tog govora o probuđenju bila je jedna osnovna misao: "Nećemo morati odlaziti na ulice. Jednostavno ćemo ostati ovdje i moliti, a Duh Sveti će dovoditi ljude."
Definicija probuđenja je: "Ono je buđenje ili uskrsnuće onoga koji je u opasnosti da postane leš." To znači, "probuditi mrtvu crkvu – obnoviti je, oživjeti – da bezbožni nagnu ući kroz njezina vrata."
Ljubljeni, od crkve se ne očekuje da mora uskrsnuti iz mrtvih. Ne bismo smjeli moliti za nekakvo takvo probuđenje. Dok molimo za probuđenje, užasne se stvari događaju u našoj zemlji.
Naši gradovi samo što ne buknu u plamen. Nacija je prožeta seksom, požudom, idolopoklonstvom iz zabave. Jedan od svaka dva braka završava u rastavi. Izgubili smo čitavu generaciju mladih ljudi koji su završili u cinizmu, otvrdnuću i razbijenih iluzija.
Iz naših gradova sad se poput grmljavine dižu jecaji gladne, povrijeđene djece. Homoseksualci zahtijevaju bračna prava. Očajni očevi i majke u stotinama lutaju ulicama tražeći posao.
Što bi crkva trebala učiniti u vezi s tim stvarima? Biblija kaže da ako ispunjavamo ljudsku potrebu – ako smo poslušni zapovijedi da budemo suosjećajni prema svijetu te se predamo potrebama drugih – tada ćemo biti dobro navodnjen vrt. "Ako dijelite svoj kruh s gladnima … ako odijevate gole … ako ne skrivate svoje lice od siromašnih … ako svoj život posvećujete gladnima i tješite duše koje trpe … onda će vas Gospodin neprestano voditi i hraniti vašu dušu" (vidi Iz 58,5-12). "… bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši" (Iz 58,11).
Bog želi da svi budemo dio njegova suosjećajnog srca prema svijetu.
Kad sam ja rastao u crkvi, sve o čemu su moj otac i djed govorili bilo je o velikom dolazećom probuđenju. I na sastancima na kampovima evanđelisti su govorili: "Dolazi probuđenje. Bog će mnoge 'pomesti' u svoje kraljevstvo!"
U srcu svega tog govora o probuđenju bila je jedna osnovna misao: "Nećemo morati odlaziti na ulice. Jednostavno ćemo ostati ovdje i moliti, a Duh Sveti će dovoditi ljude."
Definicija probuđenja je: "Ono je buđenje ili uskrsnuće onoga koji je u opasnosti da postane leš." To znači, "probuditi mrtvu crkvu – obnoviti je, oživjeti – da bezbožni nagnu ući kroz njezina vrata."
Ljubljeni, od crkve se ne očekuje da mora uskrsnuti iz mrtvih. Ne bismo smjeli moliti za nekakvo takvo probuđenje. Dok molimo za probuđenje, užasne se stvari događaju u našoj zemlji.
Naši gradovi samo što ne buknu u plamen. Nacija je prožeta seksom, požudom, idolopoklonstvom iz zabave. Jedan od svaka dva braka završava u rastavi. Izgubili smo čitavu generaciju mladih ljudi koji su završili u cinizmu, otvrdnuću i razbijenih iluzija.
Iz naših gradova sad se poput grmljavine dižu jecaji gladne, povrijeđene djece. Homoseksualci zahtijevaju bračna prava. Očajni očevi i majke u stotinama lutaju ulicama tražeći posao.
Što bi crkva trebala učiniti u vezi s tim stvarima? Biblija kaže da ako ispunjavamo ljudsku potrebu – ako smo poslušni zapovijedi da budemo suosjećajni prema svijetu te se predamo potrebama drugih – tada ćemo biti dobro navodnjen vrt. "Ako dijelite svoj kruh s gladnima … ako odijevate gole … ako ne skrivate svoje lice od siromašnih … ako svoj život posvećujete gladnima i tješite duše koje trpe … onda će vas Gospodin neprestano voditi i hraniti vašu dušu" (vidi Iz 58,5-12). "… bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši" (Iz 58,11).
Bog želi da svi budemo dio njegova suosjećajnog srca prema svijetu.