SIONSKA CRKVA

Potisak iza Davidove crkve bio je potpuno oslanjanje na Duha Svetog. Evo što je Davida izdvajalo:

"Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13).

Kad je David bio na smrtnoj postelji, rekao je svome sinu Salomonu: "Želim ti reći zašto me je Bog blagoslovio. Želim da znaš tajnu moje službe." Poslušajte Davidove posljednje riječi svome sinu: "Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku" (2 Sam 23,2).

Rekao je: "Nisam se uzdao u svoje znanje i mudrost. Nisam se uzdao ni u što od svog tijela. Bio sam slab čovjek – ali oslanjao sam se na Duha Svetog! Svaka riječ koju sam izgovorio bila je pod njegovim pomazanjem. Moja usta ispunile su njegove riječi!"

Kad smo mi otvorili vrata službe u Teen Challengeu ovdje u gradu New Yorku, naše geslo je bilo: "Ovdje je glavni Duh Sveti!" Nije članove bandi spasilo propovijedanje "kako se uhvatiti ukoštac". Nisu pali na koljena jer smo propovijedali kratke, zažete i jedre propovijedi. Nisu bili osvjedočeni ilustracijama i pričama iz prirode. Ne! Ti bivši ovisnici o drogi svjedočili su svojim prijateljima: "Jednom sam bio na ulici kao i ti. A pogledaj me sada! Promijenio me Duh Božji!"

Salomon je govorio o drveću, izopu, zvijerima, ribama, gmazovima. A David je govorio o prisnosti s Gospodinom, o slomljenosti i skrušenosti. On je bio osvjedočen i promijenjen svojim vlastitim propovijedanjem. Toliko je cijenio nazočnost Duha Svetog u svom životu da je molio Gospodina da ga nikada ne uzme od njega. Znao je da je bez Duha Svetog ništa!

Pavao je rekao: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu" (1 Kor 2,4-5).

"I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh … Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati" (1 Kor 2,13-14).