DUH MOLITVE

Ova riječ molitva, kao što se nalazi u Zahariji 12,10, nije upotrijebljena u Bibliji osim da označi vapaj ili molitvu koja je glasno izgovorena. Drugim riječima, ona nije tajna ili misaona. Ova molitva u vezi je s glasom!

Ova hebrejska riječi za molitvu govori o "maslinovoj grani na koju je privezana vuna ili nekakva tkanina kojom molitelj maše tražeći mir ili predanje." Takve grane zvale su se "grane moljenja". Jednostavno rečeno, to su bile zastave koje su iskazivale vapaj potpunog i bezuvjetnog predanja.

Zamislite vojnika, iscrpljenog od bitke, izmučenog, poderane odjeće, umornog, svladanog, koji je zaglavljen u nekoj rupi samovolje. Sam je, iscrpljen i ispaćen, i došao je do kraja samoga sebe. On lomi granu sa stabla i veže bijelu potkošulju na nju, zatim je podiže i puže iz svoje rupe u koju se sakrio vičući: "Predajem se!"

To je ta molitva! Ona govori: "Predajem se! Ne mogu više voditi ovu bitku. Izgubljen sam i očajan!"

Ova molitva nije prizivanje Boga da učini što vi želite. To nije preklinjanje i gorljiva prošnja da vam pomogne u vašim planovima. Naprotiv, to je potpuno predanje vlastite volje i vlastitog puta!

Stoljećima su kršćani, još uvijek puni samovolje, prizivali Boga proseći i vapeći: "O Bože, pošalji me ovamo, pošalji me onamo, daj mi ovo, daj mi ono!" Ali u posljednje dane Duh Sveti past će s velikom silom da proizvede osjećaj duhovnog sloma. Probudit ćemo se i vidjeti činjenicu da čak sa svim svojim novcem, mozgom, programima, službama i planovima nismo ni dotakli svijet. Istina je zapravo da je crkva izgubila tlo te postala slaba i jadna.

Mora biti predanje! Naši vapaji moraju biti popraćeni spremnošću da predamo sve u našem životu što nije slično Isusu Kristu.

Danielova molitva pokazuje o čemu je ta vrsta molitve: "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim – zbog tebe, Gospode! Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih" (Dn 9,17-18).