CRKVA DUHA SVETOG

Nikada ne biste smjeli ići u crkvu bez da molite: "Bože, daj mi uši Duha Svetog da čujem! Pomogni mi da čujem, razumijem i primijenim tvoju Riječ na svoj život!" Upravo kao što Duh Sveti pomazuje pastorov jezik da govori, on mora pomazati i vaše uši da čuju.

U crkvi Duha Svetog uvijek ćete čuti žalosni vapaj pokajanja. Zapravo, ne možete biti osoba Duha Svetog dok sami "ne zavapite iz dubine svoga bića". A to je nešto što Salomon nikada nije učinio!

Crkva kralja Davida nije bila savršena; zapravo, ona je slika korintske crkve. David je počinio preljub; ubio je nevina čovjeka; jedno vrijeme hodao je u užasnoj obmani. Međutim, nakon što je sagriješio, izgovorio je ovaj gorljiv vapaj iz dubine svoga bića: "Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom … Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,4-6.13).

Znak crkve Duha Svetog je vapaj duboke boli! Dakako, u ovoj crkvi su i ljudi koji padnu i žive u obmani. Ali poput Davida, oni postaju tako osjetljivi na djelovanje Duha Svetog da im uvijek ne treba prorok da im kaže da su sagriješili. Oni se pokaju i prije nego prorok dođe do njih, jer se osjećaju ranjeni od svoga grijeha!

David je rekao za svoj grijeh: "Užad Podzemlja (pakla) sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih … On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene (2 Sam 22,6-7.17-18).

Bog će srušiti Salomonovu crkvu i iz njezinih mrtvih ruševina podići Davidovu crkvu. Ta preostala crkva imat će svetu žalost zbog grijeh. Ona će vapiti u patnji i pokajanju i potpuno se oslanjati na Duha Svetog!

"Poslije toga vratit ću se i ponovno sagraditi pali dom Davidov; ponovno ću sagraditi ruševine njegove, podići ga" (Dj 15,16).