SALOMONOVA CRKVA

"Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma" (2 Ljet 1,1).

Crkvu Isusa Krista Bog je danas utvrdio i blagoslovio. Priskrbljena su sredstva za sve moguće njezine pokušaje. Pogledajte velika i divna zdanja sagrađena u zemlji. Pogledajte i veliki financijski blagoslov crkve. Milijuni se troše na evangeliziranje preko televizije, knjige, ploče, vrpce, misije, institucije, koledže i paracrkvene službe svih vrta.

Kad su sva ta djela započela, svako pojedino imalo je nešto od Božjeg pomazanja. Većina je doista započela s istim blagoslovom koji je Bog izlio na Salomona. Salomon je bio dobro organiziran i daleko obrazovaniji od svoga oca Davida. On je učinio sve veće i bolje nego je ijedna generacija ranije mogla zamisliti.

Potisak iza Salomona bili su mudrost i znanje. Bio je to vapaj njegova srca Bogu: "Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj" (2 Ljet 1,10).

Nije li to divna molitva? To zvuči tako dobro i Bog je bio zadovoljan što Salomon ne traži neku sebičnu korist. Ali tu je ipak problem: ova molitva potpuno je usredotočeno na čovjeka! Ovaj vrlo talentiran, samouvjeren kralj u biti je govorio: "Bože, daj mi samo alat i ja ću obaviti posao. Daj mi mudrost i znanje i ja ću sve u ovom narodu dovesti u red. Sve ću ja to obaviti!"

Salomonova molitva nije bila molitva njegova oca Davida, čovjeka po Božjem vlastitom srcu. Ne, Salomonova molitva bila je molitva nove generacije – obrazovanih ljudi s novim idejama i umijećima. Njegov vapaj bio je: "Potrebni su mi mudrost i znanje!" Vjerujem da Salomon predstavlja duh i narav laodicejske crkve posljednjih dana. Ova crkva na putu je do istog sloma s kojim se suočio i Salomon!

Salomon je imao glavu punu mudrosti, a usta punu pjesme. Mogao je propovijedati i učiti s nevjerojatnim umijećem. Imao je dobro organizirane aktivnosti, s talentiranim vođama. Sve u vezi s njegovom crkvom izgledalo je dolično i u redu. Ali sve što je Salomon učinio, završava u ovom izrazu: "Kakve li ispraznosti i puste tlapnje" (Prop 1,14).

Salomonova crkva ima sve odgovore. Izvana izgleda veličanstveno, ali apsolutno je bez života! Ona završava u ispraznosti, idolopoklonstvu, senzualnosti, praznini i očaju.