KAMO ODLAZIMO NA HRANJENJE?

Mihaj 7 sadrži jednu od najsnažnijih ikada propovijedanih poruka na temu novog saveza. U toj nevjerojatnoj propovijedi Mihaj govori naravnom Izraelu, no isto tako govori i Crkvi Isusa Krista u ovim posljednjim danima. Svoju propovijed započinje s dubokim vapajem – vapajem koji se danas još uvijek čuje od duhovno gladnih vjernika širom svijeta: "Teško meni! … Nema bobice grožđa da je pozobljem" (Mih 7,1).

Mihej opisuje posljedicu nestašice u Izraelu, nestašice hrane i Riječi Božje. To odzvanja riječima jednoga ranijeg proročanstva od Amosa kad Gospodin kaže: "Evo, dani dolaze … kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine. Tumarat će od mora do mora … ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći" (Am 8,11-12).

U Izraelu je bilo vrijeme berbe i vinogradi bi trebali biti puni ploda, ali na trsovima nije bilo grozdova. Mihej je promatrao dok su ljudi odlazili u vinograde tražeći plod, ali nisu nalazili ništa. Svojim proročkim okom vidio je mnoge u posljednjim danima kako trče od mjesta do mjesta tražeći čuti pravu riječ od Boga. Predvidio je da će vjernici juriti od crkve do crkve, od probuđenja do probuđenja, iz nacije u naciju – tražeći utažiti glad i žeđ nečim što će nahraniti njihove duše. Ovaj vapaj još se uvije čuje: "Teško meni! … Nema bobice grožđa da je pozobljem!"

U zemlji je velika glad. Međutim, usprkos tome što mnogi jure okolo tražeći duhovnu hranu, oni koji uistinu žele Riječ Božju samo su ostatak (vidi Mih 7,14.18). Danas je to jednako istina kao što je bila istina i u starom Izraelu. Malo kršćana danas uistinu žudi čuti čistu riječ od Gospodina. Umjesto toga, većina se tovi sodomskim jabukama, hraneći se slamom iskrivljenog evanđelja.