POZIV DA BUDEMO SLIČNI KRISTU

Jeremija je govorio o angažiranosti srca da traži Gospodina (vidi Jer 30,21). I on je upravio svoje srce da ga traži, a onda mu je došla Riječ Božja. Iznova i iznova čitamo o tom proroku: "Riječ Gospodnja dođe Jeremiji."

 

Mnogi komentatori nazivaju Jeremiju prorokom plakanja i to je definitivno istina o njemu. Ali ovaj prorok donio nam je i najsretnije evanđelje u Starom zavjetu, najvrjednije slavljenja. Na kraju krajeva, on nam je navijestio dolazak slave (vidi Jer 32,40).

 

To je, dakako, radosna vijest. Proročanstvo koje daje Jeremija puno je milosti, milosrđa, mira i dobrote. Ali, vidite, postoji osobna prošlost iza svake ove Jeremijine riječi. A ta prošlost uključuje slomljenost daleko iznad onoga za što je jedno ljudsko biće sposobno.

 

Jeremija piše: "Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga. Poklike bojne" (Jer 4,19). "O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oči moje u vrutak suza, danju i noću da plačem nad poginulima kćeri svoje, naroda svojega" (Jer 8,23).

 

Jeremija je plakao svetim suzama koje nisu bile njegove vlastite. Doista, ovaj je prorok zapravo čuo Boga kako govori o svom vlastom slomljenom srcu koje plače. Prvo, Gospodin je upozorio Jeremiju da će poslati sud na Izraela. Zatim mu je rekao: "Plakati ću i jadikovati radi gora, i radi pašnjaka stepe ću jadikovati" (Jer 9,10). Hebrejska riječ jadikovati ovdje znači "plakati". Bog sâm plakao je nad sudom koji je dolazio na njegov narod.

 

Kad je Jeremija to čuo, podijelio je s Bogom breme plakanja nad svojim narodom. Dakle, što se događa kad dijelimo Božje breme plakanja? Zauzvrat Gospodin dijeli s nama svoje misli i naume. Jeremija je svjedočio o tome. On je primio moć raspoznavanja svoga vremena, što mu je omogućilo da vidi što dolazi. "Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreću ti namijeni … Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke" (Jer 11,17-18). Svaki slomljen, Riječju natopljen svetac, primit će moć raspoznavanja vremena.

 

Vjerujem da Bog ima ljudsko srce i to srce je Krist koji je sama Očeva bit. On je ljudsko srce Božje koji suosjeća s našim slabostima. On je plakao! On je pjevao! On se radovao!

 

Dragocjeni ljudi Božji imaju taj privilegij da dijele te osjećaje, radost i boli toga vječnog ljudskog Božjeg srca.