VRŠENJE NJEGOVE RIJEČI
"Čovjek ne živi samo o kruhu, nego … živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,3).
Ovaj tekst iz Ponovljenog zakona tako je snažan da ga je sam Isus upotrijebio protiv đavla tijekom njegova velikog iskušenja u pustinji. "Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: 'Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.' Isus odvrati: 'Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Mt 4,2-4).
Poput djece Izraelove u pustinji, i Isus je ogladnio. Ako ste Sin Božji, koje veće poniženje može biti od toga da ste dovedeni na mjesto potpune ovisnosti?
Kao čovjek, Isus je učio poslušnost i ovisnost kroz stvari koje je pretrpio, kao što je bila i ova kriza gladi. Ono što je Isus zapravo rekao jest: "Nisam ovdje da ugađam sebi ili svome tijelu. Ovdje sam da vršim savršenu volju mog Oca." Svaku pojedinu ljudsku brigu on je prepustio Očevim rukama. Drugim riječima, rekao je: "Čitav moj život i sve moje vrijeme bit ću poslušan Ocu, vršeći njegovu savršenu volju – i on će se brinuti za mene na svoj način."
Isus je znao da Bog samo mora izgovoriti stvaralačku riječ: "Glad, nestani!" Ali je isto tako znao da mu Otac može dati hranu o kojoj nitko ništa ne zna te nije trošio misli na hranu, piće, odjeću ili kuće. Naprotiv, tražio je najprije volju Božju i pustio ga da se on brine za potrebe.
Isus je rekao nešto jako duboko, što je zapravo značilo: "Nisam došao tražiti Oca da mi održi svoju riječ; došao sam da bih ja mogu održati sve njegove riječi!" Isusu nije bilo potrebno čudo da bi dokazao ljubav svoga Oca za sebe. On je počivao na Očevim riječima. Njegov vapaj nije bio: "Bože, održi svoju Riječ za mene!" nego: "Daj da vršim tvoju Riječ u svemu."
Ovaj tekst iz Ponovljenog zakona tako je snažan da ga je sam Isus upotrijebio protiv đavla tijekom njegova velikog iskušenja u pustinji. "Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: 'Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.' Isus odvrati: 'Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Mt 4,2-4).
Poput djece Izraelove u pustinji, i Isus je ogladnio. Ako ste Sin Božji, koje veće poniženje može biti od toga da ste dovedeni na mjesto potpune ovisnosti?
Kao čovjek, Isus je učio poslušnost i ovisnost kroz stvari koje je pretrpio, kao što je bila i ova kriza gladi. Ono što je Isus zapravo rekao jest: "Nisam ovdje da ugađam sebi ili svome tijelu. Ovdje sam da vršim savršenu volju mog Oca." Svaku pojedinu ljudsku brigu on je prepustio Očevim rukama. Drugim riječima, rekao je: "Čitav moj život i sve moje vrijeme bit ću poslušan Ocu, vršeći njegovu savršenu volju – i on će se brinuti za mene na svoj način."
Isus je znao da Bog samo mora izgovoriti stvaralačku riječ: "Glad, nestani!" Ali je isto tako znao da mu Otac može dati hranu o kojoj nitko ništa ne zna te nije trošio misli na hranu, piće, odjeću ili kuće. Naprotiv, tražio je najprije volju Božju i pustio ga da se on brine za potrebe.
Isus je rekao nešto jako duboko, što je zapravo značilo: "Nisam došao tražiti Oca da mi održi svoju riječ; došao sam da bih ja mogu održati sve njegove riječi!" Isusu nije bilo potrebno čudo da bi dokazao ljubav svoga Oca za sebe. On je počivao na Očevim riječima. Njegov vapaj nije bio: "Bože, održi svoju Riječ za mene!" nego: "Daj da vršim tvoju Riječ u svemu."