SAMO MALI PASTIR by Nicky Cruz
David je bio samo mali pastir, pasući ovce svoga oca, kad ga je Bog izdvojio da postane izraelski kralj. Bog je odbacio Šaula zbog pokvarenosti i umjesto toga, poslao svoga proroka Samuela da potraži Davida – samo malog pastira. "(David) je bio rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: 'Ustani, pomaži ga: taj je!' Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16, 12-13).
Pokušajte zamisliti kako se David morao tada osjećati. Kako bi uopće mogao zamisliti da će postati izraelski kralj? Je li uopće shvaćao što se događa? Bio je samo mali dječak pasući ovce i vjerojatno se pripremajući da će jednoga dana preuzeti posao svoga oca. Posao pastira bio je najniži posao koji je netko mogao imati. Kao najmlađi Jišajev sin, bio je svakoga dana poslan u polje da pase stado. Njegova braća bavila su se "važnijim" poslovima. Čak ni njegov otac nije mogao vidjeti veličinu Davidova srca.
Ali Bog je sve to promijenio! On je vidio Davidovo srce i umiješao se kako bi sklopio savez s njim – veliku i slavnu budućnost daleko bolju nego je ikada mogao za sebe zamisliti.
U to vrijeme bio je zadovoljan provodeći vrijeme vani sam s Bogom. Trčao bi kroz travu i pjevao pred Gospodinom, štujući ga, moleći i uživajući u divnom planinskom zraku. Rano ujutro našao bi mjesto na visokoj stijeni i gledao veličanstven izlazak sunca, uživajući u bojama koje su se iz trenutka u trenutak mijenjale. Svakoga jutra hranio se na sjevernom vjetru jačajući svoje kosti i uživajući u slobodi otvorenog prostora.
Upravo tamo u polju David se prvi put povezao s Bogom – naučio razgovarati s njim kao prijatelj. Zbog toga su Davidovi psalmi tako divni i nadahnjujući. U psalmima nas vraća u dane kad su bili samo on i Bog, igrajući u polju, pasući ovce, rastući u ljubavi i prijateljstvu.
"Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje … Ondje suncu razape šator, te ono ko ženik iz ložnice ide, ko div kliče kad prelijeće stazu. Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu" (Ps 19,2-3.5-7).
Kao pastir, David je žarko ljubio Boga. I Bog je to zamijetio.
Pokušajte zamisliti kako se David morao tada osjećati. Kako bi uopće mogao zamisliti da će postati izraelski kralj? Je li uopće shvaćao što se događa? Bio je samo mali dječak pasući ovce i vjerojatno se pripremajući da će jednoga dana preuzeti posao svoga oca. Posao pastira bio je najniži posao koji je netko mogao imati. Kao najmlađi Jišajev sin, bio je svakoga dana poslan u polje da pase stado. Njegova braća bavila su se "važnijim" poslovima. Čak ni njegov otac nije mogao vidjeti veličinu Davidova srca.
Ali Bog je sve to promijenio! On je vidio Davidovo srce i umiješao se kako bi sklopio savez s njim – veliku i slavnu budućnost daleko bolju nego je ikada mogao za sebe zamisliti.
U to vrijeme bio je zadovoljan provodeći vrijeme vani sam s Bogom. Trčao bi kroz travu i pjevao pred Gospodinom, štujući ga, moleći i uživajući u divnom planinskom zraku. Rano ujutro našao bi mjesto na visokoj stijeni i gledao veličanstven izlazak sunca, uživajući u bojama koje su se iz trenutka u trenutak mijenjale. Svakoga jutra hranio se na sjevernom vjetru jačajući svoje kosti i uživajući u slobodi otvorenog prostora.
Upravo tamo u polju David se prvi put povezao s Bogom – naučio razgovarati s njim kao prijatelj. Zbog toga su Davidovi psalmi tako divni i nadahnjujući. U psalmima nas vraća u dane kad su bili samo on i Bog, igrajući u polju, pasući ovce, rastući u ljubavi i prijateljstvu.
"Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje … Ondje suncu razape šator, te ono ko ženik iz ložnice ide, ko div kliče kad prelijeće stazu. Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu" (Ps 19,2-3.5-7).
Kao pastir, David je žarko ljubio Boga. I Bog je to zamijetio.
__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.