PRODORNA PORUKA by Jim Cymbala
Apostoli nikada nisu pokušavali biti fini s ljudima kad su im predstavljali evanđelje. Nije se očekivalo da njihova komunikacija bude "cool" ili ublažujuća. Oni su ciljali da probodu srce, osvjedoče o grijeh. Nisu imali ni najmanju namjeru pitati: "Što ljudi žele čuti? Kako možemo nedjeljom privući više ljudi u crkvu?" To je bila posljednja misao u njihovim umovima. Takav pristup njima je bio stran.
Umjesto da Kristu pokušamo dovesti muškarce i žene na biblijski način, prožeti smo nebiblijskom zamisli o "rastu crkve". Biblija ne kaže da trebamo ciljati na brojeve, nego naprotiv, potiče nas da navješćujemo Božju poruku s neustrašivošću Duha Svetog. To će graditi crkvu Božju na Božji način.
Nažalost, neke crkve sad neprestano prate koliko su ljudi zadovoljni bogoslužjima te pitaju što bi još htjeli. Mi nemamo nikakvu dozvolu prilagođavati poruku evanđelja! Bez obzira čini li se popularna ili ne i je li u skladu s vremenom, moramo vjerno i hrabro navješćivati da je grijeh stvaran, ali da Isus oprašta onima koji priznaju.
Bog nigdje nikoga ne traži da ima veliku crkvu. On nas jedino poziva da činimo njegovo djelo, navješćujući ljudima koje ljubi njegovu Riječ pod pomazanjem i silom Duha Svetoga, kako bi to proizvelo rezultate koje jedino on može ostvariti. Tada slava pripada jedino njemu, a ne nijednoj denominaciji, lokalnoj crkvi, lokalnom pastoru ili savjetniku za rast crkve. To je Božji jedini plan, a sve drugo skretanje je od učenja Novoga zavjeta.
Danas u Americi imamo duh anti-autoriteta koji govori: "Nitko meni ne može reći da se moram promijeniti. Da se niste usudili!"
I za propovjedaonicom i na pastoralnom savjetovanjem prečesto se predajemo tom mentalitetu te se bojimo reći istinu o grijehu. I nastavljamo se pozivati na Pavlov redak koji govori da je "svima njima postao sve" (1 Kor 9,22), ne zamjećujući da upravo u sljedećem odlomku kaže: "Tako trčite da odnesete nagradu" (1 Kr 9,24). Prilagoditi stil da bi nas slušali jedna je stvar, ali poruka se nikada ne smije mijenjati kako ne bismo ostali praznih ruku pred Gospodinom.
__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.
Umjesto da Kristu pokušamo dovesti muškarce i žene na biblijski način, prožeti smo nebiblijskom zamisli o "rastu crkve". Biblija ne kaže da trebamo ciljati na brojeve, nego naprotiv, potiče nas da navješćujemo Božju poruku s neustrašivošću Duha Svetog. To će graditi crkvu Božju na Božji način.
Nažalost, neke crkve sad neprestano prate koliko su ljudi zadovoljni bogoslužjima te pitaju što bi još htjeli. Mi nemamo nikakvu dozvolu prilagođavati poruku evanđelja! Bez obzira čini li se popularna ili ne i je li u skladu s vremenom, moramo vjerno i hrabro navješćivati da je grijeh stvaran, ali da Isus oprašta onima koji priznaju.
Bog nigdje nikoga ne traži da ima veliku crkvu. On nas jedino poziva da činimo njegovo djelo, navješćujući ljudima koje ljubi njegovu Riječ pod pomazanjem i silom Duha Svetoga, kako bi to proizvelo rezultate koje jedino on može ostvariti. Tada slava pripada jedino njemu, a ne nijednoj denominaciji, lokalnoj crkvi, lokalnom pastoru ili savjetniku za rast crkve. To je Božji jedini plan, a sve drugo skretanje je od učenja Novoga zavjeta.
Danas u Americi imamo duh anti-autoriteta koji govori: "Nitko meni ne može reći da se moram promijeniti. Da se niste usudili!"
I za propovjedaonicom i na pastoralnom savjetovanjem prečesto se predajemo tom mentalitetu te se bojimo reći istinu o grijehu. I nastavljamo se pozivati na Pavlov redak koji govori da je "svima njima postao sve" (1 Kor 9,22), ne zamjećujući da upravo u sljedećem odlomku kaže: "Tako trčite da odnesete nagradu" (1 Kr 9,24). Prilagoditi stil da bi nas slušali jedna je stvar, ali poruka se nikada ne smije mijenjati kako ne bismo ostali praznih ruku pred Gospodinom.
__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.