ponedjeljak, studenoga 03, 2014

TAKVO I TOLIKO SPASENJE by Gary Wilkerson

"Zato treba da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj. Jer, ako se riječ koju su saopćili anđeli pokazala sigurnom, i ako je svaki prekršaj ili neposluh riječi primio pravednu kaznu, kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje?" (Heb 2,1-3).

Zakon koji je Bog dao čovjeku "pokazao se sigurnim". Međutim, to se čini poput paradoksa. Ako je bilo nemoguće da itko održi taj zakon, kako može biti siguran? Prije svega, zakon nikada nije bio s namjerom da bude sredstvo našega spasenja; on je bio s namjerom da nam pokaže našu potrebu za spasenjem. A zakon je to sigurno činio. Međutim, iznova i iznova Pismo otkriva kako je čovjek jadno podbacio u držanju Božjeg zakona.

Još nešto možemo vidjeti u ovom odlomku. Pisac koristi riječ "toliko" kako bi opisao što je Isus učinio. Krist je sklopio savršen savez s Ocem, savez koji radi da bi osigurao "takvo i toliko spasenje" (Heb 2,3). Govorimo o nečem sigurnim! Kristov dar spasenja oslobađa nas od zakona grijeha i smrti i dizajniran je da radi u našem životu. Štoviše, Novi savez milosti Božja je sila na djelu u našim životima. On nam daje snagu da slijedimo njegove zapovijedi njegovom snagom, ne našom vlastitom. "Bog je isto tako donio svjedočanstvo … darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji" (Heb 2,4).

S takvim i tolikim spasenjem, zašto bi ga itko zanemarivao? Evo zašto? Naučeni smo da odgovaramo na zakone djelima. Čak i u području vjere, skloni smo pasti natrag na djela. Dajemo mentalni pristanak za spasenje po milosti, ali duboko dolje u sebi mnogi od nas još uvijek vjeruju da su djela put za osiguranje Božjih blagoslova.

Naši umovi od djetinjstva su naučeni da padamo natrag na držanje zakona kad god podbacimo. U svakom domu postoje osnovna pravila: očistiti sobu; pomoći raspremiti stol. To je sporazum koji se temelji na nagradama i kazni i većina roditelja to koristi kako bi održavala zdrav duh.

Ovaj sustav može dobro funkcionirati u obiteljskom životu, ali ne u životu kraljevstva. Međutim, s obzirom da je većina od nas odrasla na taj način, godinama kasnije nastavljamo gledati život kroz te leće. Kad god u bilo čemu padnemo, naša reakcija je da padamo natrag na djela.

Djela nikada ne mogu postići što jedino križ može osigurati niti dodati jedan stupanj svetosti našem životu. Djela koja su uistinu sveta rezultat su Božje milosti. Ona su ono što činimo iz zahvalnosti, radosti i vjernosti jer smo primili "takvo i toliko spasenje".