srijeda, studenoga 26, 2014

POTPUNA OVISNOST

"Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima … zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha, i gdje ti ništa neće nedostajati … Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga … I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće … kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata … nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske … Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo" (Pnz 8,7-14.17).

Gospodin ovdje ne govori samo Izraelu, nego i nama danas. Svrha njihova testa u pustinji nikada nije bila upitna; ona je bila "da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan" (Pnz 8,16). Morao je naučiti Izraela kako da se nosi sa svom dobrotom koju će izliti na njih. A Bog će na isti način kao njih testirati i nas.

Vidite, iako su djeca Izraelova bila zaštićena krvlju i izbavljena, nadnaravno vođena i predmet Božje ljubavi te čudotvorne snage, nedostajala im je jedna stvar: nisu se oslanjali na Boga!

Krv može pokriti naše grijehe, ali ona ne čini da se oslanjate na njega. Čuda vas mogu izbaviti od sotonske sile, ali ona ne mogu učiniti da se oslanjate. Možete biti vođeni od Boga i još uvijek ne se potpuno oslanjati na Gospodina.

Bog nas mora lišiti svake samouvjerenosti i uništiti sve što ostaje od samopravednosti, duhovnog ponosa i hvalisanja. On mora (a to i čini) poniziti sve koji su na putu da baštine njegove velike duhovne blagoslove.

On će uzeti Savla iz Tarza – samouvjerenog, samopravednog, prožetoga znanjem Pisma, punoga revnosti Božje, spremnog umrijeti za Jahvu – i oslijepiti ga! Savao mora biti ponižen pred svijetom, vođen okolo poput djeteta te bespomoćno danima čekati – dok se Bog ne pokrene. Savao je bio ponižen do točke potpune ovisnosti!