subota, siječnja 18, 2014

PROVJERI VITALNE ZNAKOVE by Jim Cymbala

Molitva je izvor kršćanskog života; kršćaninu uže za spašavanje. Inače, to bi bilo kao da u rukama držite malo dijete dražesno odjeveno – a ono ne diše! Zaboravi čipkastu odjeću – stabiliziraj djetetove vitalne znakove! Nema koristi razgovarati s nekim u komatoznom stanju. Zbog toga velik naglasak na učenje u današnjim crkvama proizvodi tako ograničene rezultate. Učenje je dobro samo tamo gdje se život može kanalizirati. Ako su slušatelji u duhovnoj komi, ono što im govorimo može biti dobro i pravo, ali duhovni se život ne može naučiti. 

Pastorima i crkvama mora postati dovoljno neudobnu da kažu: "Ako nemamo molitveni život, nismo novozavjetni kršćani." To uvjerenje čini da se malo meškoljimo, ali kako će inače doći proboj do Boga?

Ako doista razmislimo o onome što Djela 2,42 kažu – "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom život, lomljenju kruha i u molitvama" – vidimo da je molitva gotovo dokaz crkvene normalnosti. Prizivanje imena Gospodnjeg četvrti je vrijedan znak na tom popisu. Ako moja ili vaša crkva nije molitvena, ne bismo se smjeli hvaliti našom pravovjernošću ili brojkama posjećenosti nedjeljom ujutro.

Moja žena Carol i ja rekli smo jedan drugome više nego jednom da ako se duh slomljenosti i prizivanje Boga ikada u Brooklyn Tabernacleu smanji, znat ćemo da smo u problemu, čak ako budemo imali 10 tisuća posjetitelja na službi.
Tijekom bezbrojnih večernjih molitvenih sastanaka utorkom, nalazim se okružen svetim glasovima molitve i posredovanja koji ispunjavaju crkvu i prelijevaju se iz svakoga nazočnog srca. Kako se sastanak primiče završetku, čujem vapaje majki za djecom koja su odlutala, muškarce koji traže Boga da im pomogne naći zaposlenje, a neke kako zahvaljuju za nedavne odgovore na molitvu. Ne mogu a da ne pomislim: "Ovo je najbliže nebu što mogu dospjeti u ovom životu. Ne želim odavde otići. Ako bih bio pozvan u Bijelu Kuću da se susretnem s nekim dostojanstvenikom, nikada mi to ne bi donijelo tu vrstu mira i duboke radosti koje osjećam u nazočnosti ljudi koji prizivaju Gospodina."


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.