petak, siječnja 17, 2014

GOSPODIN JE IMAO ČOVJEKA

Bilo je to teško vrijeme u Izraelu kad su u zemlji bujali pokvarenost i otpadništvo. U to vrijeme, Kovčeg je otišao od Izraela. Eli, veliki svećenik nacije, ulijenio se i postao zadovoljan sam sa sobom, dopuštajući svojim sinovima da oskvrnjuju službu svećenstva. Pod njihovim su vodstvom u hramu bujali blud i preljub. A Eli se tako naučio na svoj lagodan način života da nije učinio ništa kako bi ih zaustavio.

U jednoj točki Gospodin je ispisao riječ "Ikabod" (što znači, Duh Gospodnji je otišao) nad cijelim vjerskim sustavom. Sotonske su se sile još jednom podigle do velike moći i za prirodno oko Božje djelo izgubilo je mnogo tla te je vjerojatnost oporavka izgledala nemoguća.

Ali Gospodin je sve vrijeme imao čovjeka na mjestu – malo dijete imena Samuel. Dok su svi propovjednici oko njega bili uključeni u blud i gramzljivost, Samuel je učio slušati glas Božji. Dok je postajao sve prisniji s Gospodinom, Duh Sveti ga je ispunjavao proročkom riječi. I postao je svjedočanstvo – živ dokaz sile Božje!

Pismo kaže da kako je Samuel rastao, nijedna od njegovih riječi nije pala na zemlju, što znači da je dosljedno govorio sa silom i vlašću. Zbog svoga pobožnog autoriteta, nijedna nacija nije bila u stanju dići ruku protiv Izraela četrdeset godina.

"Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da nijedna od njegovih riječi padne na zemlju. Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu" (1 Sam 3,19-21).

Gospodin je još jednom podigao jednoga jedinog čovjeka kao svjedočanstvo cijeloj naciji. Bogu nije bila potrebna vojska, ljudska organizacija ili "nova stvar". Sve što je njemu trebalo bio je jedan pravednik – netko čija služba je bila potpuno podređena njegovim svetim putovima!