DUHOVNI ZATVORI by Gary Wilkerson

Duhovni zatvori su oni koje sotona koristi da nas zatvori i oni u kojima se držimo. Sa snažnim primjerom iz Petrova život, Riječ Božja nam pokazuje kako izaći na slobodu iz tih zatvora.

U Djelima 12, Petra je zatvorio kralj Herod. Tisuće u Jeruzalemu spasile su se kroz silna djela Božja i Herod je osjetio prijetnju. Svakako, kad god Bog nadnaravno djeluje kroz svoj narod, to razgnjevi neprijatelja.

Sad je Herod spustio svoj pogled na Petra: "Vidjevši da je to drago Židovima, uhvati još i Petra. Bilo je to upravo u vrijeme beskvasnih kruhova (Pashe)" (Dj 12,3). Herod se htio osigurati: ako pogubi najhrabrijeg vjernika na Uskrs, crkveni najsvetiji blagdan, uplašit će kršćane tako da će utihnuti.

Poslao je vojnike da uhvate i dovedu Petra: "Njega, pošto ga uhvati, baci u tamnicu … bijaše naumio da ga poslije Pashe izvede pred narod" (Dj 12,4).

Značenje riječi "izvesti" otkriva da je Herod htio javno mučiti Petra.
Riječ "uhvatiti" u ovom odlomku ne znači samo "zgrabiti". Naprotiv, ona označava silu daleko iznad naše vlastite. Petra nisu uhitile samo vlasti, nego su ga zatvorile i duhovne sile koje su manipulirale moćnim čovjekom za demonske završetke. Je li vam poznata ta vrsta duhovnog zatvora? Možda ste baš sad u jednome od njih. Mislite: "Gospodine, molio sam tisuću puta, ali ništa se ne mijenja. Kako ću ikada postati slobodan?"

Ono što zatim čitamo mijenja sve: "Petra su dakle držali u tamnici, no crkva se žarko molila Bogu za njega" (Dj 12,5). Ova jedna mala riječ – "no" – mijenja čitavu sliku. Ona kaže: "Neprijatelj je u tom prizoru i riče poput lava, no tu je i Lav iz Judina plemena. On je spreman otkriti se i sve promijeniti."

Volim tu sliku "žarke molitve" u ovom retku. Mala skupina poniznih muškaraca i žena održava molitveni sastanak. Poput mnogih kršćana, vjerojatno imaju malo utjecaja u svom svijetu, međutim, i najdeblje zatvorske zidine nemaju nikakve šanse protiv njihovih molitava.

"One noći prije nego ga je Herod kanio izvesti Petar spavaše okovan u dvoje verige među dvojicom vojnika, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu. Najedanput se pojavi anđeo Gospodnji" (Dj 12,6-7).

Kad je Petar pogledao, vidio je da su mu lanci spali, ali čuvari to nisu vidjeli. "Nije znao da je taj doživljaj s anđelom stvarnost; mislio je da vidi utvaru" (Dj 12,9).

Ono što se zatim dogodilo srce je ove poruke: "Kad prođoše prvu i drugi stražu, dođoše k željeznim vratima koja vode u grad. Ona im se sama otvoriše. Iziđoše …" (Dj 12,10).