utorak, kolovoza 11, 2009

POSADITI DRVO

Bog nije obećao da će spriječiti trpljenja od svoje djecu. Nije obećao da će spriječiti da se ne suočimo s časom svoje potrebe. Nemamo obećanja za svjetski mir, sigurnost i trajno financijsko blagostanje. Obećani su nam mir i sigurnost duše i uma, nadnaravna opskrba za svaku pravu potrebu – i sigurnost da nikada nećemo morati prositi kruha. Bog bi radije da dođemo do točke na koju je došao apostol Pavao kad je rekao: "Kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni" (1 Tim 6,8).

 

Budućnost izgleda opaka i zloslutna. Ali David je rekao u Psalmu 23: "Zla se ne bojim." To je današnja poruka za vjernike. Budućnost je pod nadzorom, dakle, ne moramo se bojati. Sve je to isprogramirao Bog. On zna točan trenutak Kristova povratka. Bog koji nadzire čitavo nebo i zemlju rekao je: "Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah na tezulji ... Svi narodi ko ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina" (Iz 40,15.17).

 

Bog želi da radimo do Kristova povratka. To jednostavno znači da moramo raditi kao da kraj nikada neće doći i živjeti kao da će doći sutra. Velikog evanđelistu D.L.Moodyja su pitali: "Što biste učinili ako biste znali da Isus Krist dolazi sutra?" Njegov je odgovor bio: "Posadio bih drvo." Neka tako bude. Neka pravi kršćanin sadi i sije sjeme Božje i neka bude zaposlen obavljajući djelo Božje. A kad se Isus vrati, neka ga nađe da "vrši njegovu volju".

 

Bog još uvijek broji kosu na našoj glavi. On još uvijek broji vrapce koji padaju. On još uvijek uslišava molbe i prije nego su iskazane. On još uvijek odgovara prije nego ga se prizove. On još uvijek daje daleko više od onoga što možemo tražiti i misliti. Zašto se, onda, bojati?