KAD NEMA IZLAZA

Čitamo u Izlasku 14 kako je Bog rekao sinovima Izraelovim da se utabore "pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora" (Izl 14,2). Ova lokacija nalazi se između dva planinska prijevoja s morem na trećoj strani. Jedini mogući pravac bijega bio bi natrag u pustinju – a on je bio blokiran faraonovom vojskom koja se približavala.

Izraelci su bili užasnuti nad svojom situacijom i jednako užasnuti da ih je sam Bog tamo odveo! Bilo je toliko putova kojima je Bog mogao spasiti svoj narod. Mogao je zbaciti kotače s kola Egipćana, zadržati ih u pustinji i izgladnjeti nasmrt.

Ili je mogao spustiti nadnaravni oblak na egipatski tabor da ih zbuni, uzrokujući da vojnici danima trče u krug u kaosu i neredu. Ali umjesto toga, odabrao je poslati oblak iza Izraelaca kao zaštitu.

Ili je mogao poslati jednog jedinog anđela da u tren oka pogubi čitavu egipatsku vojsku. Bog je mogao izabrati mnogo načina da ih uništi u bilo kojoj točki.

Međutim, Gospodin nije odabrao takve akcije. Umjesto toga, smatrao je prikladnim da ugura Izraela u tijesnu, alarmantnu situaciju iz koje je bilo nemoguće pobjeći ljudskim sredstvima. Kako znamo da je Bog osmislio ovu strahovitu situaciju da bi testirao svoj narod? Njegova vlastita Riječ tako kaže: "Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš" (Pnz 8,2)

Gospodin vodi svoju djecu u teške situacije da bi im pružio priliku da stave svoje živote u njegove ruke – da mirno stoje i uzdaju se u njega da će im donijeti izbavljenje i vodstvo.