KAD SE POJAVLJUJU PITANJA
"Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: 'Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh'" (Mt 4,2-3).
U trenutku kad je Isus bio fizički slab, đavao je donio prvo iskušenje.
Nije grijeh biti gladan. O čemu se onda ovdje radi? Sotona je izazivao Isusa: "Ako si u potpunosti Bog, onda u sebi imaš silu Božju. Sada si u vrlo teškoj situaciji. Zašto jednostavno ne upotrijebiš silu koju ti je Bog dao da izbaviš sam sebe? Nije li ti on dao tu silu da vidi hoćeš li je pravilno upotrebljavati?"
Tu je jedno od najpodmuklijih iskušenja s kojima se suočavaju uistinu sveti ljudi. Poput vašega uzora Isusa, i vi imate strast za Boga. I vi ste odlučili svojim srcem biti potpuno predani njemu. Tada vas Gospodin odvodi u pustinjsko iskustvo i nakon nekog vremena počinju se pojavljivati pitanja. Počinjete gubiti pravac kretanja pitajući se što je vječni Božji naum u vašem životu. I dok pokušavate moliti i steći pobjedu, sotonina iskušenja kao da su žešća nego ikada.
Neprijatelj želi da djelujete neovisno o Ocu. Đavao kaže: "Tvoje trpljenje nije od Boga. Ne moraš kroz to prolaziti. U sebi imaš silu Božju po Duhu Svetom. Reci riječ – oslobodi sam sebe. Utaži svoju glad."
Sotonin prvi plan bio je stvoriti snažan neuspjeh. Nadao se da Bog neće odgovoriti na Isusov vapaj za kruhom, ako ga traži. Ako nebeska sila podbaci, onda će Krist možda posumnjati u svoje božanstvo i skrenuti od svojega vječnog cilja na zemlji. Drugo, sotona je znao da je Isus poslan činiti ono što mu je Otac rekao. I tako ga je naumio uvjeriti da ovdje ne bude poslušan zbog njegove vlastite dobrobiti. Na taj način, ako bi Isus sad upotrijebio svoju silu da izbjegne trpljenje, možda bi kasnije izbjegao i križ.
Kako je, dakle, Isus odgovorio na đavolje iskušenje: "Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Mt 4,4). U biti je rekao: "Moj dolazak na zemlju nije zbog mojih potreba, povreda ili fizičke udobnosti. Došao sam da se dam čovječanstvu, ne da se spašavam."
Čak i na vrhuncu svoga trpljenja, Isus iz vida nije izgubio svoju vječnu svrhu. A ako je naš Gospodin naučio pouzdavati se i suosjećati kroz svoje pustinjsko iskustvo, i mi ćemo.