IDI I PLAČI
Kad si najgore povrijeđen, idi u svoju tajnu klijet i isplači sav svoj očaj!
Isus je plakao. I Petar je plakao – gorko! Petar je u sebi nosio bol jer se odrekao samoga Sina Božjeg. Njegove gorke suze izvršile su u njemu divno čudo. Vratio se da uzdrma sotonino kraljevstvo.
Isus nikada nije skrenuo pogled od srca koje plače. Piše: "Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti" (Ps 51,19). Nikada Gospodin neće reći: "Saberi se! Digni se i uzmi lijek! Zagrizi jezik i obriši suze." Ne! Isus sprema svaku suzu u svoju vječnu bocu.
Jeste li povrijeđeni? Onda idite i plačite! Plačite dok vam suze ne prestanu. Ali neka te suze izađu samo iz vaše boli, a ne iz nevjere ili samosažaljenja.
Život ide dalje. Iznenadili biste se koliko možete podnijeti s Božjom pomoći. Sreća ne živi bez boli i povrede. Istinska sreća uči kako živjeti iz dana u dan usprkos sve žalosti i boli. To je učenje kako se radovati u Gospodinu bez obzira što se dogodilo u prošlosti.
Možda se osjećate odbačeni. Možda se osjećate napušteni. Vjera vam je možda slaba. Možda mislite da ste s razlogom na dnu. Žalost, suze, bol i praznina mogu vas s vremena na vrijeme proždirati, ali Bog je još uvijek na svome prijestolju. On je još uvijek Bog.
Sami sebi ne možete pomoći. Ne možete zaustaviti bol i povredu. Ali naš će blagoslovljeni Gospodin doći k vama i staviti svoju dragu ruku pod vas da vas podigne da ponovno sjedite na nebesima. On će vas izbaviti od straha od umiranja. I otkrit će vam svoju beskrajnu ljubav za vas.
Podignite pogled! Ohrabrite se u Gospodinu! Kad vas magla okruži i ne možete vidjeti izlaz iz svoje dileme – bacite se u Isusove ruke i jednostavno se uzdajte u njega. On želi vašu vjeru, vaše povjerenje. On želi da glasno povičete: "Isus me ljubi! On je sa mnom! Neće me iznevjeriti! Sad sve izvodi na dobro! Neću biti oboren! Neću biti poražen! Neću biti sotonina žrtva! Bog je na mojoj strani! Ljubim ga i on ljubi mene!"
Najbitnija je vjera. A vjera počiva na ovoj jednoj apsolutnoj istini: "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano" (Iz 54,17).