BOŽJA KUĆA PRETVORENA U ŠPILJU RAZBOJNIČKU
Na Pashu je Isus uzašao u Jeruzalem i ušao u hram (Iv 2,13-17). Zaprepastilo ga je ono što je vidio. Trgovci su preuzeli dom Božji! Došao je da nađe kuću molitve, a ono što je našao bilo je promocija te pokazivanje i prodaja religijske robe. Vjerski vođe brojali su svoj dobitak. Kakav biznis! Ljudi Božji postali su piljari religijske robe baveći se promicanjem svojih dobara.
U kući Božjoj svuda su bili postavljani stolovi na kojima su se promicali i prodavali ovce, volovi, golubovi, slatkiši, tamjan i druga roba za religijske namjene. Najbučnije su bile ruke koje su mijenjale novac – novac koji se zarađivao na Bogu i vjeri.
Kakva je to strašna bol zahvatila suosjećajno srce našega Gospodina da je počelo ključati od svete srdžbe? Velika patnja učinila je da se njegov krotak duh raspali pravednom srdžbom.
Možete li zamisliti taj trenutak? Naš je Gospodin s bičem u ruci dojurio u hram i počeo mahati njime u svim pravcima, prevrćući stolove s visoko nagomilanom robom. Tjerao je piljare, trgovce i mjenjače novca.
"Van!" grmio je. "Van iz kuće moga Oca! Oskvrnuli ste ovo sveto mjesto pretvorivši kuću molitve u prodavaonicu!"
Ovo je bilo jedno od najbolnijih iskustava u čitavoj njegovoj službi, ali nije mogao stajati postrance i dopustiti da kuća njegova Oca postane špilja razbojnička.
Jesmo li voljni danas imati zajedništvo s Kristom u tom vidu njegovih patnji? Dijelimo li njegovu bol kad ponovno vidimo kuću Božju da se predaje trgovcima? Hoćemo li se i mi razgnjeviti od užasnog komercijaliziranja evanđelja? Hoćemo li dovoljno osjetiti njegov gnjev prema duhovnim piljarima da se povučemo od takvih aktivnosti? Osjećamo li dovoljno njegovu bol da se odreknemo službi koje stvaraju robu da bi zaradile novac?
Možemo li mi dovoljno dijeliti njegovu patnju u toj točki da se dignemo protiv onih koji žele pretvoriti kuću Božju u kazalište ili zabavni centar? Možemo li mi tugovati nad svim stvaranjem profita od imena Isus? Možemo li mi skinuti oči s gotovine i vratiti ih na križ?