STRADANJA KOJA LIJEČE

"Prije stradanja svojega lutah, a sad čuvam riječ tvoju " (Ps 119,67).

Vjerujem o ozdravljenje. Vjerujem u stradanje. Vjerujem u "stradanje koje liječi". Svako stradanje koje me čuva da ne skrenem s puta, koje me tjera dublje u Riječ, jest ozdravljenje. Stradanja mogu biti Božja najmilosrdnija snaga duhovnog i fizičkog ozdravljenja.

Tvrditi da su bol i stradanje od đavla jest tvrditi da je đavao natjerao Davida da traži Riječ Božju. Ja trpim veliku bol. Prizivam Boga za izbavljenje i vjerujem mu za potpuno ozdravljenje. Međutim, dok vjerujem, zahvaljujem Bogu za sadašnje stanje što mi to služi kao podsjetnik koliko doista ovisim o njemu. Zajedno s Davidom mogu reći: "Dobro mi je što stradam" (Ps 119,71).

Bol i stradanje ne trebaju biti prezirani kao da dolaze od đavla. Ta bremena stvaraju velike ljude vjere i pronicljivosti.

"Svu svoju brigu bacite na njega…" (1 Pt 5,7).

Pavao govori o "brizi" za crkve koje su mu bile povjerene (vidi 2 Kor 11,28). Svaka novorođena crkva bila je još jedna "briga" na njegovim ramenima. Rast, razvoj i širenje djela uvijek uključuje nove brige. Čovjek kojega Bog upotrebljava mora imati široka ramena. Ne smije tonuti pod izazovom brojnih briga i odgovornosti. Svaki novi korak vjere u koji me Bog vodi da ga poduzmem donosi sa sobom brojne nove brige i probleme. Bog zna koliko nam briga može povjeriti. Ne traži nas da se slomimo, zdravstveno ili u snazi. To samo govori da je dragovoljnih poslenika malo, a žetva je tako velika. Brige su oduzete onima koji ih odbijaju i dane na dar onima koji ih se ne boje. Zaboravite na teret briga koje nosite – ne možemo li ih sve baciti na njega?

Svaki novi blagoslov povezan je s obitelji briga. Ne možete se od njih rastaviti. Ne možete naučiti živjeti s blagoslovom dok ne naučite živjeti s brigama.