POSLUŠNOST OTVARA USTAVE

Za Krista je rečeno da je trpio i da je bio poslušan svome nebeskom Ocu ne zbog straha, nego zbog radosti koja je bila pred njim. On je odbacio sve terete i trčao je svoju trku sa strpljivošću. Podnosio je sramotu, ali nikada nije malaksao ili se umorio u svom umu, jer je vidio slavnu nagradu za poslušnost.

Nismo li se mi još uvijek dovoljno umorili od svih unutarnjih nemira da počnemo gladovati za slavnim bogatstvom obećanim u Kristu? Za poslušnost najbolji motivator nije strah, nego ljubav. Na kraju krajeva, djeca Izraelova ignorirala su božanske prijetnje. Čak ni jasan glas i strahovita grmljavina nisu mogli neposlušne Izraelce zadržati da ne plešu oko zlatnog teleta. Jedino ih je duboka ljubav i poštovanje za Boga moglo sačuvati od takve neposlušnosti.

Radosno predanje volji Božjoj otvara nam nebo. Predanje svakoga grijeha i svakoga čina neposlušnosti dopušta nam otkrivenje tko je zapravo Krist. Pismo kaže: "Tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao" (1 Iv 3,6).

Je li moguće da se kroz život neposlušnosti udaljujemo od njega? Je li moguće da idemo svojim vlastitim putem jer nikada nismo imali otkrivenje o Kristu, o njegovoj mržnji prema grijehu te njegovoj slavi i milosti? Jednostavnim jezikom: Onaj tko živi u neposlušnosti nikada stvarno nije vidio Krista.

Isus je rekao: "Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe" (Iv 14,21).

Kakvu bismo veću nagradu za ljubav prema poslušnosti htjeli od te da nam se objavi Krist? Kakva jednostavna formula za tako veliko otkrivenje! "Dovoljno me ljubi da mi budeš poslušan, a ja ću tebe dovoljno ljubiti da ti pokažem tko sam ja!" Možete pročitati sve o njemu i proučiti sve o njegovoj naravi i o njegovom historijatu, ali nikada ga nećete upoznati dok ne učinite jednostavnu i osnovnu stvar kao što je potpuna poslušnost njemu u svemu.

Isus je rekao za Natanaela: "Evo pravog Izraelca, bez lukavstva … vidjet će(š) otvoreno nebo …" (Iv 1,47.51).

Onoga trenutka kad se predajemo potpunoj poslušnosti, čudesna sila iscjeljenja oslobađa se u našem unutarnjem čovjeku. Više se ne grozimo Boga, pakla, odmazde. Nema više straha što nam ljudi mogu učiniti. Umjesto toga, Duh Božji nas počinje preplavljivati novim svjetlom, novom nadom, velikom radošću, veličanstvenim mirom i obiljem vjere.