MJESTO GDJE JE IZLOŽENA GUBA

Mojsije je doista bio čovjek kojega je Bog dotakao, nadnaravno ga pozvao i dao mu potpuno otkrivenje o tome tko je on. Mojsije je bio ponizan i pobožan i nosio je breme za čast Božju. S obzirom da je ljubio Boga i žalostio se nad grijesima naroda, bilo mu je dopušteno poznavati vodstvo kakvo je malo ljudi poznavalo.

Usprkos svemu tome, Mojsije nije znao za gubu u svojim njedrima: "Jahve mu rekne: 'Uvuci ruku u njedra.' On uvuče ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle – ruka mu gubava, bijela kao snijeg" (Izl 4,6).

Kakav užas – posegnuti u vlastita njedra i dotaći gubu! Kakva lekcija o krajnjoj pokvarenosti tijela! Je li se Bog s Mojsijem igrao malo čarolije? Ne, ovo je bila snažna lekcija koju je ovaj čovjek Božji trebao naučiti. Bio je to Božji način da kaže ovom čovjeku: "Kad je u kontroli tvoj ja, zadaješ bol ljudima i donosiš sramotu mome djelu. Kad pokušavaš činiti moje djelo na spektakularne, tjelesne načine, donosiš smrt, ne život."

Bog je izjavljivao: "Ne mogu upotrijebiti onu staru narav iz Egipta – ona se ne može promijeniti, uvijek će biti gubava. Mora biti nov čovjek – čovjek zahvaćen slavom i silom velikoga Ja Jesam!"

Mojsiju je bilo zapovjeđeno da vrati svoju gubavu ruku u njedra. "On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle – opet je bila kao i ostali dio tijela" (Izl 4,7).

Pružanje ruke predstavlja službu. Što je guba, ako ne grijeh? Skriven, neizložen, neostavljen grijeh! Što se događa kad čovjek Božji stane na sveto tlo? Izložena je dubina njegove duše. Njegovi duboki, skriveni grijesi doneseni su na svjetlo pred njegove oči te je natjeran Kristovom milosrđu po iscjeljenje i obnovljenje.

Hvala Bogu za taj drugi dodir, dodir koji posvećuje! To je trenutak očišćenja kad je po vjeri stari čovjek razapet i ruka službe očišćena – kad smo još jednom obučeni u odgovarajuće tijelo – njegovo tijelo.

Hvala Bogu, možemo se radovati očišćenju u dragocjenoj Kristovoj krvi!