NEBO
"Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu" (1 Kor 15,57). Mnogi vjernici svakodnevno citiraju ovaj redak primjenjujući ga na svoje kušnje i nevolje. Međutim, Pavao to govori u dubljem značenju. Samo dva retka ranije, izjavljuje: "Pobjeda proždrije smrt. Gdje je, smrti, žalac tvoj? Gdje je, Podzemlje, pobjeda tvoja?" (1 Kor 15,54-55).
Pavao je vrlo rječito govorio o svojoj čežnji za nebom. Pisao je: "Dakako, znamo: ako se ovaj šator – naša zemaljska kuća – ruši, imamo zgradu koja je djelo Božje – vječnu kuću na nebesima – koja nije sagrađena ljudskom rukom. I zato uzdišemo i vruće želimo da budemo obučeni u naš nebeski stan (2 Kor 5,1-2).
Zatim apostol dodaje: "Ipak smo puni pouzdanja, i više volimo otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) ka Gospodinu" (2 Kor 5,8).
Prema Pavlu, nebo – biti u domovini kod Gospodina za svu vječnost – nešto je što trebamo željeti svim svojim srcem.
Dok razmišljam o tim stvarima, preda mnom se počinje pojavljivati slavna slika. Prvo, zamišljam Isusov opis velikog skupljanja kad će anđeli "skupiti izabranike njegove od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga" (Mt 24,31). Kad se sve to mnoštvo skupi, zamišljam u nebu velik pobjednički marš s milijunima proslavljene djece koja pjevaju hosana Gospodinu kao što su jednom činila djeca u hramu.
Zatim dolaze mučenici. Oni koji su jednom tražili pravdu na zemlji sad viču: "Svet, sveti, svet!" Svi će od radosti plesati i vikati: "Pobjeda, pobjeda je u Isusu!"
Zatim dolazi silna huka, zvuk koji se nikada ranije nije čuo. To je Crkva Isusa Krista – mnoštvo iz svih naroda i plemena.
Možda vam sve to zvuči neuvjerljivo, ali Pavao sam svjedoči o tome. Kad je ovaj vjeran apostol bio uzdignut u nebo, "čuo je neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izreći" (2 Kor 12,4). Pavao je rekao da se prenerazio od onoga što je ondje čuo. Vjerujem da je čuo upravo taj zvuk. Primio je uvid u pjevanje i slavljenje Boga onih koji će se radovati u njegovoj nazočnosti; njihova će tijela ozdraviti, a duše će im biti ispunjene radošću i mirom. Bio je to zvuk tako slavan da ga je Pavao mogao čuti, ali ne i ponoviti.