KROZ SVE TO

Dok je čekao suđenje u Rimu, Pavao je bio držan u užasnim uvjetima (vidi Fil 1,13-14). Dvadeset četiri sata čuvali su ga vojnici pretorijanske straže: noge su mu bile okovane za vojnika sa svake strane. Ti ljudi bili su okrutni i tvrdi i često su psovali. Sve su to oni već ranije vidjeli i za njih je svaki utamničenik bio zločinac, uključujući i Pavao.

Zamislite kakvo je poniženje Pavao podnosio u takvoj situaciji. Nikada nije bio sam i nijedan trenutak nije bio slobodan. Svaki prijatelj koji mu je došao u posjet izbliza je bio nadgledan, a vjerojatno se straža ismijavala i iz njegovih razgovora. Kako bi se lako pod takvim postupcima dostojanstvo ovoga svetog čovjeka moglo potpuno oduzeti!

Razmislite! Tu je bio čovjek koji je bio vrlo aktivan; volio je putovati cestama i morima da bi se susreo s narodom Božjim i imao zajedništvo s njim. Njegova je najveća radost bila kad je posjećivao crkve koje je utemeljio širom tog dijela svijeta. Ali sad je bio okovan, doslovce vezan za najtvrđe i najprostije žive ljude.

U svojoj situaciji imao je dvije mogućnosti. Ogorčen i ljut, mogao je tratiti vrijeme pitajući se iznova i iznova: "Zašto ja?" Mogao je otpuzati u jamu očaja dovodeći se u beznadnu potištenost, potpuno izjedan mišlju: "Ovdje sam vezan i služba mi je prekinuta, a drugi vani uživaju u žetvi duša. Zašto?"

Umjesto toga, Pavao je odabrao ovo: "Kako će moja sadašnja situacija donijeti slavu Kristu? Kakvo veliko dobro može proizaći iz ove moje kušnje?" Ovaj sluga Božji je odlučio: "Ne mogu promijeniti svoje stanje. U ovom stanju vrlo lako mogu i umrijeti. Međutim, znam da je moje korake odredio Gospodin. Zbog toga, dokle god sam u ovim lancima, veličat ću Krista i biti svjedočanstvo svijetu. "...proslavit će se Krist u mom tijelu, bilo da živim, bilo da umrem" (Fil 1,20).

Pavlov stav pokazuje jedini put na koji možemo biti oslobođeni iz naše mračne jame nesretnosti i brige. Vidite, svu svoju sutrašnjicu uzalud možemo potratiti zabrinuto čekajući da budemo izbavljeni iz svoga trpljenja. Ako to postane predmet naše usredotočenosti, potpuno ćemo promašiti čudo i radost slobode u našoj kušnji.

Pogledajte ovu Pavlovu izjavu: "Ali, braćo, želim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne vijesti" (Fil 1,12). Govorio je: "Ne žalite me i nemojte misliti da sam obeshrabren svojom budućnošću. I, molim vas, ne govorite da je moje djelo završilo. Da, u lancima sam i trpim, ali kroz sve to Evanđelje se propovijeda."