RAK PUSTINJAK

Kralj David, pisac mnogih psalama, umorio se od svojih borbi. Od nevoljama s kojima je bio okružen tako je bio umoran u duši da je samo htio pobjeći na neko mjesto mira i sigurnosti: "Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade ... Zavapih: 'O da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem ... brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora'" (Ps 55,5-9).

Jedna lekcija iz prirode otkriva što se događa kad zamijenimo borbu za lakši put te odemo iz nje. Nedavno sam čitao studiju jednog biologa na temu rakova, stvorenja koja žive u grubom i opasnom okruženju među oštrim stijenama. Rakove svakodnevno zapljuskuju valovi i sa svih ih strana napadaju stvorenja iz dubokih voda. Oni se neprestano bore da bi se zaštitili te s vremenom razviju jaku ljušturu i snažne instinkte za opstanak.

Nevjerojatno, ali neki od rakova dižu ruke od borbe za život. Tražeći siguran zaklon, useljavaju se u odbačene ljušture drugih oceanskih stvorenja. Ti rakovi poznati su kao rakovi pustinjaci. Tražeći sigurnost, povlače se iz borbe i bježe u gotove polovne kuće.

Ali "sigurne kuće" rakova pustinjaka pokazuju se kao skupe i pogubne. Zbog nedostatka borbe, bitni dijelovi tijela im propadaju. Propadaju im i organi zbog nedostatka korištenja. Kako vrijeme prolazi, rakovi pustinjaci gube svu snagu kretanja, kao i vitalne dijelove potrebne za bijeg. Ti udovi jednostavno otpadaju ostavljajući raka izvan opasnosti, ali i beskorisnog za išta drugo osim preživljavanja.

U isto vrijeme, rakovi koji se nastavljaju boriti rastu i napreduju. Od odupiranja snažnim valovima, pet pari nogu postaju im mesne i jake. A vještim bijegom pod stijene, nauče se sakriti pred grabežljivcima.

Taj zakon prirode ilustrira i zakon Duha. Kao vjernici, bacani smo i udarani jednim valom za drugim raznim poteškoćama. Suočavamo se s opakim grabežljivcima sotoninih vlasti i sila. Ali kako se bitka nastavlja, postajemo snažniji. Prepoznajemo đavolje lukavosti kad ih koristi protiv nas. I otkrivamo svoje pravo sklonište, "rasjeklinu u stijeni" pouzdajući se u Isusa. Samo smo tada doista sigurni usred svoje bitke.