BAVLJENJE ISUSOVIM RIJEČIMA

"Ako vjerno ne upravljate tuđe dobro, tko će vam onda dati, što je vaše?" (Lk 16,12). Isus govori: "Kažete da želite otkrivenje, nešto što će vam omogućiti da činiti veće stvari. Međutim, kako vam se može povjeriti takva vjera, ako niste pouzdani za stvari koje su vam drugi dali?"

Isusove riječi vjerojatno su navele njegove učenike da se češkaju po glavi. Njihov je Gospodar znao da ne posjeduju ništa, a još manje da im je netko drugi nešto dao. Sve su ostavili da bi bili njegovi učenici. I slijedili su ga kako su najbolje mogli. Njegove riječi ovdje kao da se jednostavno nisu odnosile na njih.

Što je Isus mislio kad je rekao "tuđe dobro" (Lk 16,12)? On govori o našem tijelu i duši koje je otkupio svojom vlastitom krvi. "...kupljeni ste... Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom" (1 Kor 6,20).

Isus nam govori: "Vaše tijelo više ne pripada vama. A ako se ne brinete za to tijelo – ako mi ne dopustite da pogledam u vas, da se pozabavim s vašim grijehom i da vas posvetim – kako onda možete očekivati od mene da vam povjerim nešto veće?"

Učenici su tražili veću vjeru, a Isus je imao spreman odgovor za njih: "Ako zbilja imate vjeru koliko gorušično zrno, rekli biste ovomu dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' i poslušao bi vas" (Lk 17,6).

Što je Isus tom slikom predlagao? Vjerujem da je ova izjava u vezi s čupanjem korijena iz našeg srca. Isus govori o korijenima zla, o skrivenim stvarima s kojima se moramo pozabaviti kao njegovi sljedbenici. On govori: "Prije nego možete vjerovati Bogu da će pokrenuti planine, morate ukloniti korijene. A da to učinite, ne treba vam neka velika, apostolska vjera. Sve što vam je potrebno jest najmanja količina vjere. Tražim od vas da učinite nešto sasvim osnovno: iščupajte korijene grijeha. Želim da istražite svoje srce i uklonite sve što nije slično meni."