KAD NE ZNATE ŠTO RADITI

Tri neprijateljske vojske približile su se Judeji i kralj Jošafat skupio je narod u Jeruzalemu da osmisle ratni plan. Potrebni su mu bili planovi, odlučan plan akcije. Nešto se moralo odmah učiniti. Ali Jošafat je stajao pred narodom i izlijevao svoje srce Bogu u priznanju:

 

"...sada, dakle, oni nama uzvraćaju zlom došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao. O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas, niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te" (2 Ljet 20,11-12).

 

Živimo u vrijeme kad se sve trese i sve je nesigurno – i gotovo je svatko na ovaj ili onaj način povrijeđen.

 

Teško da netko uopće zna što činiti. Naši vođe nemaju pojma što se događa ovom svijetu i gospodarstvu.

 

Poslovni svijet još je zbunjeniji – gospodarstvenici raspravljaju među sobom što dolazi sljedeće. Psiholozi i psihijatri zbunjeni su promjenom na ljudima.

 

Ne sjedite sklopljenih ruku izležavajući se i puštajući da sve učini Bog! To nije ono što znači držati oči "čvrsto na Gospodinu". Mi gledamo u Gospodina ne kao ljudi koji znaju što učiniti, već kao ljudi koji uopće ne znaju što moraju učiniti. Ali znamo da je on Kralj koji nad valovima stoluje. On je Gospodar svega i znamo da ako se svijet i raskoli i ako sve se sruši, on je stijena sigurnosti. Naše oči čvrsto su na uskrslom Gospodinu. Ako ne znamo što učiniti, naša nas vjera uvjerava da on zna.