DUH USRDNE MOLBE

Pogledajmo u Danijelovu molitvu: "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove … Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš … Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih" (Dn 9,17-18).
Riječ "usrdna molba" nikada nije upotrijebljena u Bibliji osim da prikaže vapaj ili molitvu koja je glasno izrečena; drugim riječima, ona nije tiha ili misaona. Usrdna molba definitivno ima nešto s glasom!
Hebrejska riječ za "usrdnu molbu" nagovještava maslinovu grančicu obmotanu vunom ili nekom drugom vrstom tkanine kojom je mahao molitelj tražeći mir i predaju. Jednostavno rečeno, to su bile zastave predaje i one su označavale vapaj potpune, bezuvjetne predaje.
Zamislite vojnika umornog od bitke, razderanog, izmučenog, umornog i svladanog, zaglavljenog u nekoj rupi samovolje. Potpuno je sam i došao je do kraja samoga sebe te lomi granu stabla i veže svoju bijelu potkošulju na nju. Zatim to diže i gmiže iz svoje rupe vičući: "Predajem se! Odustajem!"
To je usrdna molba! Ona govori: "Ne mogu se više boriti u ovoj bitki. Izgubljen sam i očajan!"
Usrdna molba nije samo prizivanje Boga da učini što želite; to nije preklinjanje da vam pomogne u vašim planovima. Naprotiv, to je potpuna predaja vaše volje i vašega načina rada.
Stoljećima su kršćani prizivali Boga dok su bili puni samovolje, vapeći: "Bože, pošalji me ovamo, pošalji me onamo, daj mi ovo, daj mi ono!" Ali u ove posljednje dane Duh Sveti će pasti s velikom silom i proizvesti osjećaj duhovne propasti. Probudit ćemo se na činjenicu da čak sa svim svojim novcem, pameću, programom, službama i planovima nismo ni dotakli ovaj svijet. Istina je zapravo da je Crkva izgubila tlo te postala slaba i jadna.
Mora biti predaja! Naši vapaji moraju biti popraćeni voljnošću da predamo sve u svom životu što nije slično Isusu Kristu.