utorak, siječnja 24, 2017

OKALJANO VELIČANSTVO

Kad je Mojsije sišao s gore držeći u rukama Deset zapovijedi, čuo je kako ljudi viču i vidio ih je kako plešu i pijančuju.
"Mojsije vidje da je puk postao razuzdan (ta Aron im je dopustio tu razuzdanost, da im bude na sramotu među neprijateljima njihovim) …" (Izl 32,25). Hebrejska riječ upotrijebljena ovdje za razuzdanost je para, što znači "raskopčan, izložen, odbačena sva ograničenja". Sve to indirektno govori i o "novom početku".
Izraelci su govorili: "Stvari se ne događaju kako bi trebale. Umorni smo od ove borbe, umorni od čekanja na Boga. Uživat ćemo sami. Dosta je staroga! Želimo novu slobodu, nov početak – i želimo to sada!"
Golotinja u Bibliji isto tako ima veze s nedostatkom štita za bitku. Svaki muškarac koji nije imao štit smatrao se golim. Istina, ovi Izraelci bili su doslovce goli – skinuli su se i plesali pred zlatnim teletom – ali su isto tako odložili i svoju zaštitu.
Možete zamisliti njihove neprijatelje Amaleke koji su gledali taj divlji prizor iz obližnjih planina? Jednom su Amaleki drhtali na sam prizor Izraelaca. Bog je stavio u njihova srca užasan strah od tog naroda, ali sad su vidjeli da Izrael odlaže svoje bojno oružje i skida svoju odjeću.
Počeli su se smijati i izrugivati: "Pogledajte ih! Poput nas su! Njihov Bog nema silu i oni mu očito ne vjeruju. Vidite? Odbacuju sva svoja stroga pravila života. Žele požudu, tulumarenje i igru kao i svi mi ostali. Kakva svetost! Kakvo licemjerstvo!"
U tom jednom činu razuzdanosti, Izrael je omalovažio svoga Boga u očima bezbožnih. Prikazali su Gospodina nemilosrdnim, okrutnim, nebrižnim, bespomoćnim. Okaljali su njegovu čast, njegovo veličanstvo, njegovu svemoćnost. Više nisu bili primjer svijetu.
To je točno ono što mi činimo kad skidamo naš plašt vjere i ostavljamo naše povjerenje u Boga. Bez djetinjeg povjerenja u Boga, kršćanin stoji gol pred svijetom – izložen svim sumnjama, strahovima i nevjeri.