ponedjeljak, siječnja 30, 2017

DAH ŽIVOTA - Gary Wilkerson

Elizej je naslijedio od Ilije ulogu proroka u zemlji. U 2 Kraljevima 4 vidimo da nailazi na jedan od svojih prvih velikih ispita. Sin jednoga bračnog para iz Šunama umro je i u očaju, žena je zavapila Elizeju: "Molila sam i postila, ali ništa nisam primila od Gospodina. Ne razumijem što Bog radi i ovo je više nego što mogu podnijeti. Nemam snage za dalje."
Elizejev odgovor je bio prilično neobičan. "On tada reče Gehaziju (svome sluzi). 'Opaši se …'" (2 Kr 4,29). Drugim riječima: "Zasuči rukave." Zatim je rekao: "… uzmi u ruke moj štap, pa idi! Ako koga putem susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka."
Gehazije je poslušao, ali kad je položio štap na lice mrtvog djeteta, ništa se nije dogodilo. Još uvijek nije bilo znaka života i tako se vratio k Elizeju i rekao: "Dječak se nije probudio."
Pitam vas, što radite kad ništa što ste pokušali nije donijelo vidljivog rezultat? Kamo se okrećete kad sav vaš trud nije postigao čemu ste se nadali?
Postoji vrijeme kad je jedini naš izvor Isus! On jedini naše je rješenje. U ovoj priči Elizej je slika Krista. On sam je otišao do te obitelji u Šunamu i doslovce legao na tijelo dječaka. Kad je bio licem na licu, nogom na nozi, rukom na ruci s mrtvim djetetom, disao je u njega.
Zatim? Pismo kaže da je dječak sedam puta kihnulo i otvorilo oči. Bio je živ!
Što je proizvelo ovo čudo? Isus sam je udahnuo u ovu situaciju. Kad nemamo nade, sredstava, sposobnosti, Isus udiše svoj nadnaravni život u naše prilike.
Neka ovo bude vaša molitva: "Gospodine, ja nemam ništa – ti imaš sve. Ništa na ovom svijetu ne može se usporediti s tobom i tvojom silom i ja te sad trebam. Ja ne mogu udahnuti život u moju situaciju, ali ti možeš, Gospodine."